Belfast izmedu sukoba i mira

Nakon višekratnih odgoda, u Sjevernoj Irskoj danas se održavaju regionalni parlamentarni izbori. Parlament, koji je ionako imao ogranicene zakonodavne ovlasti, raspušten je prije 13 mjeseci zbog nepremostivih razlika izmedu protestantskih i katolickih predstavnika, a upravu Sjevernom Irskom ponovo je preuzeo London. Upuceni pretpostavljaju da ishod današnjih izbora nece olakšati formiranje nove vlade, nego da bi mogao još više povecati jaz izmedu probritanskih unionista i proirskih nacionalista. Takoder je upitno i koliko ce od više od milijun registriranih biraca stvarno izaci na birališta. Jer, ljudi se sve manje zanimaju za ratoborne parole, a sve više za mir i blagostanje. To je posebno vidljivo u glavnom gradu Sjeverne Irske Belfastu.

Tijekom nemirnih 90-ih godina u vecernjim se satima u Belfastu rijetko tko usudjivao izaci na ulice iz straha od napada i tucnjava. Ian Morrow, suradnik sjevernoirske Trgovinske komore prisjeca se: "U vecernjim je satima Belfast slicio napustenom gradu, ljudi su odlazili u predgradja, izbjegavali su restorane i barove u sredistu grada. Danas je to potpuno drugacije."

Gradom dominiraju dizalice, tek je nedavno dovrsen jos jedan aerodrom. Belfast je postao moderni velegrad. Zapusteno i ruzno podrucje uzduz rijeke Lagan potpuno je sanirano: tamo je nastao luksuzni hotel, jedan neboder u kojem su smjesteni uredi, sportska arena i jedna koncertna dvorana. U glavnom gradu Sjeverne Irske u medjuvremeno redovito nastupaju zvijezde show-biznisa, nesto sto je do prije pet, sest godina bilo nezamislivo. Nakon sto je zasutjelo oruzje u toj zemlji investiraju i strana poduzeca.Nezaposlenost je s nekadasnjih 15 pala na manje od sest posto. Sjeverni Irci koji su masovno napustili zemlju u medjuvremenu se vracaju natrag. Na sveucilistu Queens´s upisuje se sve veci broj stranih studenata.

Belfast upravo privlaci studente buduci da su troskovi zivota u tom gradu relativno niski, a studij kvalitetan. Od tog pozitovnog trenda nije profitirao samo Belfast nego i ostatak zemlje, prije svega siromasni predjeli koji granice s Republikom Irskom. Ian Morrow objasnjava: "Oduvijek je bilo tako da su ljudi dolazili u Irsku, prije svega turisti iz Njemacke, ali oni nikada nisu prelazili granicu iz straha od nemira koji vladaju u susjednoj Sjevernoj Irskoj. Nakon sto je sklopljeno prvo primirje broj turista odmah se znatno povecao. Ljudi iz Irske, Skotske, iz Engleske poceli su posjecivati Sjevernu Irsku".

U Belfastu jos uvijek ima cetvri u kojima zidovi i bodljikava zica dijele katolike od protestanata. A kada i dodje do nemira, onda izvan sredista grada, na periferiji, u radnickim cetvrtima na sjeveru i zapadu Belfasta. Onaj koga takvi izgredi ne zanimaju moze ih lako ignorirati. U sredistu grada, u trgovinskim ulicama Belfasta vlada poletno raspolozenje. "Mirovni se proces vise ne moze zaustaviti, nema vise povratka u vremena nasilja," kaze ovaj muskarac: "To nitko ne zeli. Ljudi su shvatili sto je dobro za njih i njihove obitelji. Mladi vise ne napustaju Belfast, nego studiraju i ostaju odvdje." Jos uvijek nisu zarasle rane koje su nanijeli nemiri u poslednja tri desetljeca. Ali sklapanje mirovnog procesa u Sjevernoj je Irskoj omogucilo nesto sto bi se moglo nazvati - normalnim zivotom.