Berlin, grad koji nikad ne spava!

Subota navečer, u klubu „Watergate“ u Berlinu. Podijum za ples je pun i svi plešu u ritmu elektronske glazbe koju pažljivo bira DJ. Ovu je atmosferu navodno moguće prenijeti i kući i to zahvaljujući inovativnosti vlasnika kluba. Oni su osnovali izdavačku kuću, koja objavljuje albume sa glazbom koju disk-džokeji sviraju u ovom klubu. „Pokušavamo stvoriti novi pojam kluba. Kod nas možete kupiti CD, odnijeti ga kući i dok ga slušate zatvorenih očiju možete zamisliti da ste ovdje - na plesnom podijumu… Jako je teško prisjetiti se kasnije svega što smo tijekom jedne noći svirali. Ideja je dobra; da atmosferu iz kluba prenesemo u jedan manji format koje možete slušati na vašim kućnim aparatima“, kaže DJ Li Jones.

„Watergate“ je izdavačku kuću osnovao 2008. godine i od tada objavljuje albume klupske glazbe. Godišnje taj broj ne prelazi 6.500 primjeraka, što je mnogo manje od konkurencije – velikih izdavačkih kuća. Novinar i glazbeni kritičar Thorsten Gross, međutim, kaže da skromna količina ne znači da „Watergate“ ne postavlja standarde mainstream produkcije.„Ova izdavačka kuća se ne može natjecati s velikim izdavačima, ali to i nije njihov cilj. Posljednjih nekoliko godina, pratimo trendove i razvoj stilova, što je veoma važno kada je u pitanju stvaranje i zaštita subkulture. „Watergate“ tu može mnogo napraviti i zbog toga je važan dio galzbene scene", kaže Gross.

Sličnu strategiju ima i konkurencija

I drugi berlinski klub „Berghain“ je jako utjecajan. Prošle godine, britanski magazin „DJ Mag“ ga je proglasio najboljim klubom na svijetu. Berghain“ također ima izdavačku kuću „Ostgut Ton“. Ove godine, klub je već izdao 17 albuma i singlica. Osim na domaćem tržištu, ova se glazba dobro prodaje i u Velikoj Britaniji i Japanu. Nick Hopner iz „Ostgut Ton“-a kaže:„Ideja je više nego jasna – jer se način funkcioniranja kluba ne razlikuje mnogo od izdavačkih kuća. Na oba mjesta imaš disk džokeje i producente, koji se pokušavaju probiti što bolje i jako je lako upustiti se u to. Osim toga, već postoje klubovi koji su ranije osnovali izdavačke kuće, ili izdavačke kuće koje surađuju s klubovima.“

Početkom 90-tih godina elektronska glazba postala je mainsream i krenulo se s masovnom proizvodnjom klupskih kompilacija. Klub „Kokoon“ u Frankfurtu, koji je osnovao DJ Sven Set, bio je jedan od prvih, koji je osnovao i vlastitu izdavačku kuću. Novinar Gross kaže: „Ovo također služi razvoju poslovnog identiteta klubova. To je i marketinški trik. A u ovo vrijeme, kada su turisti stalno u potrazi za provodom i jeftinim letovima, albumi postaju nešto kao elektronske razglednice.“

Razglednice koje su dobro pihvaćene

„Berghain“ izdavačka kuća nedavno je održala party u Londonu, kako bi promovirala novi album. Karte su bile rasprodane danima unaprijed. I „Watergate“ redovno organizira slične događaje. Osim podizanja ugleda, takvi događaji privlače i nove posjetitelje. Robin Drimalski iz „Watergate Records“-a, objašnjava da oni nisu jedini koji od toga imaju koristi:

„Glavna prednost je u tome, što je riječ o doprinosu kulturi. Mi na neki način postavljamo kulturne standarde. Pomažemo umetnicima, koji većinom dolaze iz Berlina. A kako sam položaj klobova time postaje jači, time se povećava i broj ukupnih događanja u Berlinu. Broj turista raste, pa tako mi i financijski doprinosimo i gradu Berlinu.“

Njemačka prijestolnica za sada ima tri kluba koji su osnovali vlastite izdavačke kuće. Zarada im, kažu njihovi vlasnici, nikada nije bio cilj. Dobar provod koji privlači nove turiste – to je ono što žele svom gradu.

Autori: Sharon Berkal, Jelena Kulidžan,

Odg.ured: Željka Telišman