Berlinski hommage Francescu Rosiju

Ovogodišnji dobitnik "Počasnog zlatnog medvjeda" je 85-godišnji talijanski redatelj Francesco Rosi, veteran talijanskog poslijeratnog filma. Nagrada će mu biti uručena 14. veljače, a na Berlinalu će biti prikazano ukupno 13 njegovih filmova.

Rosi u Njemačkoj

Rosi je od samog početka svoje karijere prisutan u njemačkim kinima. Film "I Magliari" iz 1959. godine u njemačkim se kinima prikazivao pod pomalo banalnim nazivom "Auf St. Pauli ist der Teufel los" (slobodno prevedeno "Na St. Pauliju je vražja gužva"). No taj film nije ni najmanje banalan, bez obzira što na zabavan način prikazuje tamnu stranu talijanskih gastarbajtera u vrijeme "gospodarskog čuda " u Njemačkoj. "I Magliari" je bio Rosijev drugi film i on je tim filmom stekao međunarodni uspjeh.

Politički angažirani filmovi i danas aktualni

Umjetnički voditelj njemačke Kinoteke Rainer Rother ističe kako je Rosi jedan od velikih predstavnika politički angažiranog filma i istodobno jedan od onih koji su stekli vrlo brojnu publiku. Rosi je vrlo pomno promatrao društvenu zbilju. "To počinje već filmom "I Magliari" kojeg je snimao u Hamburgu i Hannoveru. Na Berlinalu 1962. godine proslavio se filmom "Tko je ustrijelio Salvatora G.?", za kojeg je dobio Srebrenog medvjeda," kaže Rainer Rother. Film "Tko je ustrijelio Salvatora G.?" unosi do tada neviđenu oštrinu u talijanski socijalno kritički film. Kao i u filmovima koji su uslijedili, Rosi znade kako virtuozno povezati društvene devijacije s izražajnim mogućnostima suvremenog filma i na taj način stvara vrlo napete filmske priče.

To je slučaj i s filmom "Ruke iznad grada" s Rod Steigerom. Taj se film, u kojem nastupa jedna holivudska zvijezda, može shvatiti u puno različitih konteksta. "To je ionako odlika dobrih trilera koji se bave slučajevima koji nisu samo regionalnog karaktera, već pokazuju jasne strukture koje vrijede za cijelo zapadno društvo, kao što je u tom filmu bio slučaj," napominje Rother.

Umjetnička djela, a ne politički pamfleti

Rosijev film "Trenutak istine" govori o španjolskom sezonskom radniku koji želi pobjeći s imanja njegovog oca i u zaprežnim kolima, koje nalikuju onima iz srednjeg vijeka, sanja o nekom boljem životu. Na koncu on pogiba u velikom gradu kao proslavljeni toreador u borbi s bikom. "Rosijevi su filmovi puno više od političkog poriva, ti su filmovi umjetnička djela koja su i danas važna, bez obzira što nas određeni tadašnji problemi talijanskog društva više ne zanimaju. To je to što mi se u njegovim filmovima čini toliko zanimljivo," ističe Rother.

Rosi kao senzibilni promatrač

U drugom dijelu svoje karijere Rosi se više okrenuo elegičnim motivima. U filmovima poput "Krist je stigao samo do Ebolija" ili "Trenutak predaha" nije se toliko bavio društvenim poremećajima i kritikom, već prije svega psihološkim intorspekcijama glavnih protagonista. U svojim najboljim radovima tog razdoblja Rosi je bio senzibilni promatrač europskih društvenih poremećaja.