Besramna krađa u ime domovinske zaštite
26. kolovoza 2008Žrtva ne mora biti niti stranac, dovoljno je biti Amerikanac stranog porijekla i zvati se, na primjer, Amir Khan. Riječ je o Amerikancu porijeklom iz Pakistana stoga on već jako dobro zna što ga čeka kada se vraća u Sjedinjene Države: graničnoj policiji mora predati svoje prijenosno računalo. Staviti zaporku nema nikakvog smisla jer je također mora reći službenicim, ako ne milom, onda pod prisilom.
"Skidanje do gola"
Što se dalje dešava sa računalom, službenik ne želi niti reći putniku: računalo odlazi na mjesto gdje ga vlasnik ne može vidjeti. Ali ne samo prijenosna računala, pretražuje se sve: mobiteli, USB-memorije, MP3-playeri. Tu praksu je opisala američka postaja CNN i konstatirala da se to događa gotovo svima koji dolaze preko oceana. Što biva sa pohranjenim podacima - privatnim pismima, poslovnim tajnama, bankovnim podacima ili osobnim fotografijama sa odmora?Može se samo pretpostaviti da ih američke službe kopiraju na svoja računala. Jer pregled može trajati satima. Ako je pak pojedini podatak u računalu zaštićen protiv neovlaštenog pristupa, lako vam se može dogoditi da uređaj više nikada ne vidite. Profesor prava David Cole je zaprepašten: "Takvo njuškanje se teško može usporediti sa nedužnim pretraživanjem prtljage. To je više kao da vas na granici skinu do gola."
"Dobrovoljno" odricanje od privatnosti
Stav američkog Ministarstva za sigurnost domovine jest da se onaj tko ulazi u SAD mora dobrovoljno odreći privatnosti pa makar takav pretres nadilazi čak i pretres kuće - za što policija mora imati sudski nalog. Ali još važnije pitanje postavlja odvjetnica Marcia Hoffman: "Gdje odlaze ti podaci? Tko sve ima pristup tim osobnim podacima?" I odgovara: "Nitko ne zna je li se podaci koji se kopiraju ikada brišu. Ne znamo ama baš ništa."