1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Beton je slabiji od tiple

16. listopada 2007

Već na samom ulazu Instituta za materijale u građevini Sveučilišta Stuttgart stoji tipla u kojoj još uvijek stoji vijak ali oko nje je ostao samo vijenac betona - jer je tipla bila jača nego beton.

https://p.dw.com/p/BrUk
Viseći element ostaje visiti - ali samo ako su tiple "prave"Foto: Stadt Münster

Prije pedesetak godina, majstori su još stavljali komadić drveta u zid kada su na zid htjeli staviti vijak. Pobjedonosnom pohodu tilpli i njegovih proizvođača - poput tvrtki "Fischer" ili "Würth" - kumovao je i upravo ovaj institut na čijem je čelu profesor Rolf Eligenhausen. Jer takvih, nevidljivih pomagača građevincima ima u svakoj zgradi bezbroj - za obješene stropove, za oblogu fasade, za lampe, viseće ormare i tako dalje.

Granica je zid u kojem je tipla

"Načelno, nema nikakvih granica za tehniku učvršćivanja. Može se bilo kakav teret prenijeti u građevinski element. Granica je u samom građevinskom elementu - koji u jednom trenutku više ne može podnijeti to opterećenje. To je onda kraj. Ali sve do te granice se bez problema može ići."

Laboratorij instituta je neka vrsta komore za mučenje za građevinske materijale i sustave učvršćivanja. Najvažniji dio je ogromna platforma sa kojom se može simulirati sila izvlačenja od 65 tona. Jer, u tom složenom procesu interakcije između betona, cigle ili drugog građevinskog materijala sa elementom koji je u njega umetnut se tek donekle može teoretski izračunati, da li će sve to izdržati. "Mi uvijek trebamo oboje: trebamo eksperiment i naravno da trebamo brojčanu simulaciju. Kako bi bolje razumjeli ponašanje, kako bi pogledali, što se dešava u građevinskom materijalu - zato trebamo kombinaciju. Samo simulacija vjerijatno nikada nebi bila dovoljna."

Uvijek nešto novo

Još u sedamdesetima je bilo mnogo štete jer se jednostavno još premalo znalo, koliko može podnijeti tipla, sidrište ili neko drugo sredstvo učvršćivanja. Istraživanje tog područja i nove mogućnosti su dovele da se promjeni i čitava tehnologija gradnje sa armiranim betonom. Jer danas su mnoge fasade još samo obješene na samu zgradu. Ali koliko traje takvo rješenje? Profesor Eligenhausen: "Načelno su takvi sustavi učvršćivanja predviđeni za trajanje od 50 do 100 godina. Ako se izabere pravo sredstvo učvršćivanja, ako se pravilno montira i ispravno izmjeri, onda će izdržati i duže od 50 godina. Naravno, ako se u vanjskoj upotrebi ne uzme element od nerđajućeg čelika, onda će taj čelik rđati i prije ili kasnije će doći do problema."

Nisu majstori uvijek krivi

Jer ako i dođe do problema, ne mora značiti da su majstori nešto spetljali nego krivac može biti i projektant. Koordinator istraživanja, Werner Fuchs: "Zato jer je tehnologija učvršćivanja veoma, veoma inovativno područje građevine. A to znači da se inovacije ne tiču samo montažera, nego i se i inženjeri moraju dodatno školovati jer se i propisi razvijaju i dolaze novi."

Tako ima proizvoda koje običan čovjek još nikada nije ni vidio, dodaje profesor Eligenhausen: "Nešto novo su vijci za beton koji su na tržištu nekih desetak godina. I tipli su se veoma razvili a velika su moda i naknadno zacementirane šipke za učvršćivanje. Dakle, tu stalno dolaze novi elementi i daleko smo od kraja."

Nova čarolija: vijak za beton

Ti vijci za beton se uvijaju direktno u beton - bez tipla. Šipke za učvršćivanje služe za sanaciju starih zgrada - na primjer kada se ponad stare zgrade želi staviti novi, bolje izolirani krov. Ti elementi mogu učvrstiti i same zgrade ako u budućnosti oluje postanu snažnije. A tu su i ispitivanja protiv potresa: "U području gradnje sigurne za zemljotres smo učinili mnogo toga. U praksu smo uveli i smjernice za ispitivanje čime smo klasificirali i proizvode. Ima još pitanja sa kojima se bavimo, ali smo u načelu radije konzervativni i prije želimo sve to učiniti praktičnim za svakodnevnu upotrebu. Mnogo toga se dogodilo, ali nije još sve gotovo."

Dobra tipla se razlikuje od jeftine tiple

Sve je to lijepo, reći ćete, ali i danas se dešava da fasadne ploče ljudima padaju na glave, da se viseći ormari odjednom nađu domaćici na prsima pa da se čak i lampe odluče napustiti svoje sjedište na stropu. Na žalost, razloga za to ima mnogo: ponekad zid nije mogao izdržati opterećenje, ponekad su doista majstori fušali ili su izabrali krivo sredstvo za učvršćivanje ali sve su veći problem i jeftine kopije tipli i ostalih sredstava. Nijemcima se ponekad može prigovoriti kako su sitničavi kada je riječ o sigurnosnim propisima, ali u ovom slučaju provjerena kvaliteta štiti - ako ne uvijek živote, a ono barem porculanski servis za 12 osoba koji je bio u visećem ormaru.