Bez religije nema mira u BiH?

Profesori tri bogoslovna fakulteta u Bosni i Hercegovini suglasni su da u državi kakva je BiH ne bi bilo moguće održati mir bez religije.

Istina o svim ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini, ma koliko teška i surova bila, može biti prihvaćena jedino u mirnodopskim uvjetima, a nikako u uvjetima sukoba. Stoga, najprije treba raditi na pomirenju tri nacije, suglasni su profesori sa tri bogoslovna fakulteta iz Bosne i Hercegovine – Darka Tomaševića, Vladislava Topalovića i Zuhdije Hasanovića.

Politika | 06.02.2019

Svete knjige obiluju porukama mira na kojem tradicionalne religije temelje svoje učenje, ali usprkos tome, kao posljedica neznanja i zlouporaba, u svijetu se često događa nasilje zbog vjerskih razlika.

Međutim, sa znanstvenog skupa „Teologija u javnoj sferi", koji je protekle tjedna, po šesti put održan u Trebinju, u okviru panel-diskusije „Teologija-istina-pomirenje: pojam mira u svetim spisima", poručeno je da bez religije nema mira i odbačeno stanovište suvremene kulture da je religija bila jedan od okidača za sukobe u BiH 90-ih godina.

Iako je, suglasni su panelisti, BiH još uvijek opterećena prošlošću, zajednički život je moguć a religija u izgradnji istog nužna.

Odgovornost je zajednička

Profesor Darko Tomašević

Osvrćući se na razdoblje sukoba u BiH 90-ih godina, profesor s Katoličkog bogoslovnog fakulteta iz Sarajeva Darko Tomašević smatra da je odgovornost u tijeku minulih sukoba na svima – i na vjernicima i na vjerskim vođama.

„Mislim da ni mi svećenici nismo dovoljno slušali što nam Isus govori – ljubi svoje neprijatelje,pa i one koji su sa druge strane nišana. Međutim, i kada govorimo, i mi svećenici smo u zabludi, jer mislimo da nas ljudi dovoljno slijede. Prije svega, moramo znati da vjernici ne poznaju dovoljno svoju vjeru i da ne čuju ono što im se poručuje na misi”, kazao je Tomašević.

Vjerski lideri u ratu nisu bilo dovoljno dobri

Sličnog je mišljenja i profesor Zuhdija Hasanović sa sarajevskog Fakulteta islamskih znanosti koji tvrdi da je bh. društvo samo deklarativno religiozno, ali da se na tome zaustavlja.

„Bilo bi interesantno ispitati koliko, na primjer, muslimana prihvaća Kur'an i zašto ga uče", ističe Hasanović i dodaje da uloga vjerskih vođa u ratu u BiH nije bila dovoljno dobra i da su nedovoljno govorili protiv sukoba. Razlog je, kaže, to što su svi vjerski lideri djelovali unutar svojih nacija.

"U takvoj situaciji neizbježno je bilo da, kada dođe do konflikta, vjerski lideri djeluju unutar svojih okvira. Nažalost. Idealno bi bilo da smo, kao predstavnici vjerskih zajednica, nadrasli te podjele i da smo govorili – ništa nije toliko značajno da izazove problem među braćom. Ali nismo. Mi smo ljudi ograničenih potencijala i ne dajemo svoj maksimum u razumijevanju i primjeni božje riječi”, kazao je Hasanović, napominjući da za društvo može biti pogubno selektivno prakticiranje vjere, što nerijetko dovodi do terorizma.

Prof. dr. Zuhdija Hasanović

"Nama, muslimanima se zabranjuje da nanesemo štetu drugome na bilo koji način. Nažalost, pojedinci vade određene kuranske dijelove, koji se odnose na ratne prilike, a koji kažu - gdje god ih nađete ubijajte ih. Onda to prenesu u sasvim drugi kontekst i tumače ga na svoj način. Ako se želi razumijevati božja riječ, trebamo uzimati cjelinu, a ne dijelove koji nam odgovaraju”, pojašnjava Hasanović.

Političari vs. religija

Profesor Vladislav Topalović s Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški" iz Foče zapitao se je li višereligijskoj BiH nužno potrebno konstantno traganje za "istinom” u smislu prebrojavanja žrtava i usporedbi čije su žrtve veće, ako ta "istina” ima tri strane. To se, smatra on, događa, jer priču o tome eksploatiraju političari – zato što im tako odgovara.

„Dakle, oni prvo traže neku istinu, pa onda pomirenje. Traže da prvo priznamo Jasenovac, jer prije toga nema mira između Srba i Hrvata, pa Srebrenicu, jer onda nema mira između Srba i Bošnjaka.... Mi smatramo da prednost treba imati pomirenje, a tek onda istina. Istina može i ubiti, ali ona ne smije biti uvjet", pojasnio je Topalović, napominjući da svakako treba postojati senzibilitet za ljude koji su u ratu stradali i koji žele saznati istinu.

Profesor Vladislav Topalović

Jesmo li mirni u BiH?

Govoreći o tome postoji li danas u BiH mir, profesori su suglasni da postoji mir koji je i više od odsustva rata.

"Mir postoji u stvarnosti, iako se, možda, u medijima naglašava više negativnosti već pozitivnosti. Toliko ima običnih, malih ljudi, koji nisu opterećeni ratom. Prošlo je više od dva desetljeća od rata, te generacije koje su se rodile nakon rata nemaju sjećanje ni iskustvo rata, a mi i dalje o tome pilimo i to s puno negativnosti. To treba mijenjati”, zaključio je Tomašević.

Dijalog nema alternativu

Mostarski muftija Salem Dedović, uključujući se pred kraj panel-diskusije apostrofirao je da je za BiH najvažniji dijalog i prihvaćanje drugačijeg.

„Nažalost, još uvijek želimo subjektivizirati istinu. Vidimo patnju samo jednog naroda. To treba prevazići. Svaka bol je bol. Sve religije imaju ogroman mirotvorni kapital koji ima pozitivne refleksije u izgradnji mira i dijaloga. Volja za mirom postoji u svim vjerskim zajednicama u BiH i nikakva kretanja na društvenoj i političkoj sceni to ne smiju narušiti", zaključio je.

Kao prilog tezi da vjerske zajednice u BiH žele graditi mir, sudionici sinoćnje panel diskusije naveli su i podatak da su 2017. godine Fakultet islamskih nauka, Katolički bogoslovni fakultet, oba iz Sarajeva, te Pravoslavni bogoslovni fakultet iz Foče zajedno organizirali magistarski studij „Međureligijske studije i izgradnja mira".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Povezani sadržaji