Biti vrhunski sportaš i student

Oko jedne trećine njemačkih atletičara, koji se u Kini natječu za medalje, studira na jednom od sveučilišta. Podrška od strane sveučilišta zadnjih se godina znatno povećala. Lars-Birger Hense ima 25 godina, student je sporta i gospodarstva u Wuppertalu i njemački prvak u utrci s preponama preko 400 metara. Studij i vrhunski sport zanimanja su koja zahtijevaju puno radno vrijeme. Kako Hense to uspijeva?

Suradnja između sveučilišta i sportskih odbora

"Upravo je početak semestra uvijek period za planiranje: gdje mogu uštedjeti satove u kojima bi mogao trenirati? To je uvijek jedan organizacijski napor kako bi se vidjelo, kako sve mogu spojiti, na koji dan ću prebaciti praktična predavanja kako bi sve i odgovaralo? Petkom ne smije biti predugo kako bi stigao na natjecanja", kaže Hense. Sveučilište u Wuppertalu, na kojem Hense studira, ubraja se među 84 sveučilišta i visoka strukovna učilišta koja su potpisala ugovor s Njemačkim olimpijskim sportskim odborom i ostalim partnerima. Ona su sada 'Sveučilišta- partneri vrhunskog sporta'.

Michael Fahlenbock iz Konferencije za sport na sveučilištima u Sjevernoj-Rajni Vestfaliji, priča što to znači za sveučilište u Wuppertalu: “Imamo dogovor o suradnji s olimpijskim sjedištima, a s povjerenikom za vrhunski sport imamo nekoga tko u rektoratu, u senatu zastupa interese vrhunskih sportaša, iako je sveučilište u Wuppertalu uistinu prijateljski usmjereno prema vrhunskom sportu.“

Raklama za sveučilišta

Četiri semestra bez školarine, uz to, susretljivost profesora u slučajevima kada se termin ispita poklapa s natjecanjem: s malo uloženog truda sveučilišta postaju privlačna vrhunskim sportašima. Ova je susretljivost spram atletičarima i njihovom uskom planu uistinu razumljiva, priča Fahlenbock. Iako samo do određenog stupnja. “Osjetljivi smo odnosno docenti, kada nas se obavijesti u zadnji trenutak, dva dana prije, npr. na dva tjedna odlazim u kamp za treniranje ili nešto slično. Tako ne može. Ne želimo to, jer u biti želimo odgovorne i sposobne atletičare, a u to se ubraja da se takve stvari prije semestra odgovarajuće organiziraju“, kaže Fahlenbock.

Za sveučilišta to naravno ima određeni reklamni učinak, kada su vrhunski atletičari njihovi studenti. Time se uveliko može poboljšati slika. “Tako ćemo npr. u okviru sveučilišnog plesa u Wuppertalu po prvi puta predstaviti svoje vrhunske sportaše. U ceremoniji ćemo prikladno predstaviti i vrhunskog sportaša ili sportašicu godine. Time ćemo doprijeti do novih ljudi na sveučilištu, koji će uvidjeti: Hej, mi imamo takve atletičare! To je jednostavno jedan reklamni natpis za sveučilište, koje upisuje preopterećene i dobro organizirane studente.“

Sveučilišta imaju razumijevanja

U vrhunske sportaše ubraja se i dvadesetčetverogodišnja Katharina Molitor, koja će u Pekingu za Njemačku nastupati u bacanju koplja. Na sveučilištu u Kölnu skoro uvijek imaju razumijevanja za posebnu situaciju vrhunske sportašice, priča buduća učiteljica: “Do sada nisam imala nikakvih problema. Jednom sam samo morala jedan ispit polagati tek idući semestar, što nije bilo tako strašno. Možda bi općenito bilo dobro kada bi se ispiti mogli naknadno polagati, a ne tek idući semestar. Kada si već upoznat s temom naravno da je ljepše odmah polagati ispit, nego da se kasnije moraš ponovno upoznavati sa sadržajem semestra.“

Svoje zadnje ispite za ovaj semestar Molitor je položila krajem lipnja, sada je njezin pogled usmjeren prema naprijed, prema Olimpijadi. “Naravno da se veselim! Očekivanja? Nadam se da ću opet ostvariti vrhunski uspjeh u bacanju koplja i onda se nadam da će to biti dovoljno za finale, što bi bilo prilično cool“, kaže Molitor.