080711 Talentesuche

Prvi put nakon 19 godina u Njemačkoj je broj nezaposlenih pao ispod granice od 3 milijuna. Istodobno poduzećima nedostaje stručne snage. Politika je već donijela mnoge mjere koje između ostalog predviđaju i olakšano useljavanje stručnjaka iz inozemstva. No one, u tomu su stručnjaci jedinstveni, neće biti dovoljne. Predstavnici gospodarstva su shvatili da se moraju okrenuti novim izvorima ako žele opstati u utrci za talentima.

"Možda ostanu u Njemačkoj"

Michael Diekmann, predsjednik uprave osiguravajućeg društva Allianz je svjestan da će opstanak na tržištu i konkurentnost u budućnosti prije svega ovisiti o tomu u kolikoj će mjeri pojedinim tvrtkama poći za rukom izboriti se za najbolje stručnjake. Pritom se bitka za talente već odavno odvija na globalnoj razini. "Najsposobniji vodeći kadar odlikuje mobilnost i spremnost na angažman po cijelom svijetu. Poduzeća ali i države se bore za najsposobnije među njima. Ako Europa i Njemačka žele ostati konkurentni na tom polju tada u budućnosti moraju ponuditi više od samo snažnog gospodarstva. Mi moramo pridobiti najtalentiranije inače nećemo biti u stanju ostvariti naše strateške ciljeve". Diekmann nije samo šef Allianza nego i predsjednik upravnog vijeća zaklade European School of Management and Technology (ESMT). Ova visoka škola u središtu Berlina je utemeljena 2002. i to od strane vodećih njemačkih menadžera. Glavni cilj ove ostanove je iz čitavog svijeta privući mlade i sposobne vodeće kadrove i dodatno ih usavršiti uoči izlaska "na led", tj. u zahtjevni svijet međunarodnog menadžmenta. I sve to u nadi da će mnogi od njih na kraju i ostati u Njemačkoj.

"Mislim da je to vrlo važno ako uzmemo u obzir demografski razvoj u Europi i prije svega u Njemačkoj. Rezervoar s talentima je sve manji i manji i to borbu za kadar na međunarodnom tržištu čini još žešćom."

Loše za poduzeće, dobro za karijeru

Od ovakve situacije naravno najviše profitiraju mladi, talentirani i dobro obrazovani stručnjaci kojima cijena na tržištu raste iz dana u dan. Monika Hamori, s menadžerske škole "IE" u Madridu je kroz jedno ispitivanje došla do zaključka da vrhunski talenti već danas mogu birati kakva će im biti karijera. Hamori je za svoju studiju ispitala preko 1.300 djelatnika vodećih struktura njemačkih poduzeća, prosječne dobi od 30 godina, obrazovanih u međunarodnim institucijama. Rezultat je iznenadio i samu znanstvenicu. "Ovi uposlenici su priznali da često mijenjaju poslodavca, U prosjeku na jednom radnom mjestu ostaju po 26 mjeseci što je međutim po mišljenju većine, premalo da bi svom poslodavcu bili zaista od neke veće i dugoročne koristi".

No česta promjena radnog mjesta je tim korisnija kad je u pitanju vlastita karijera. Svaka promjena radnog mjesta, kako proizlazi iz ispitivanja, rezultira većom plaćom i napredovanjem na karijernoj ljestvici. Takva vrsta dinamike na tržištu rada je, kako kaže Hamori, relativno nova pojava. "Unutar jedne generacije se mnogo toga promijenilo. Još donedavno su napretkom na karijernoj ljestvici bili nagrađivani samo oni koji su bili vjerni poduzeću. Vodila sam istraživanje u kojem su sudjelovli članovi uprava u dobi od oko 45 godina. Još je u ovoj generaciji uspon na ljestvici bilo moguće ostvariti samo kroz lojalnost tvrtki".

Nije sve u novcu

Danas su traženi poslovni talenti u stalnoj potrazi za nečim novim. 40 posto ispitanih je izjavilo da se najmanje dva puta godišnje aktivno raspituju o novim mogućnostima. Samo 5 posto nema nikakvih ambicija kad je u pitanju promjena radnog mjesta. Za gospodarstvo su to sve samo ne dobre vijesti. Poduzeća će u budućnosti morati izmišljati uvijek nove povlastica kako bi privukli željeni kadar. No prije toga, kako kaže Charles O'Reilly, profesor na Stanfod Garaduate School of Business, mora uslijediti potpuna promjena načina razmišljanja:

"Poduzeća će i u budućnost dodatno biti pod pritiskom kad je u pitanju traženje talenata. No ironično je to da su mnogi talenti već u samim tvrtkama a da njihove sposobnosti još nisu otkrivene. Vodstva tvrtki bi trebala pojačano raditi na poticanju vlastitih radnika i time bi si uštedjeli barem dio borbe za talente na slobodnom tržištu". Pritom, kako smatra O'Reilly, tvrtke same gube kadar koji bi možda i ostao. Jer, kako tvrdi, nije sve u novcu. "Ljudi ne rade samo zbog novca. Budućnost pripada onim poduzećima koja uspiju svoje uposlenike uvjeriti kako su dio tog poduzeća, kako tamo pripadaju. Talente treba poticati i razvijati, više nije dovoljno ljudima dati samo radni ugovor".

O'Reilly stoga poslodavcima predlaže da si svako malo postave jednostavno pitanje: Što da učinim da se moji uposlenici svakog dana vesele odlasku na posao?

Autor: Sabine Kinkartz (N. Kreizer)

Odg. ur.: S. Kobešćak