Blanka leti visoko, skoro kao Kostadinova
1. rujna 2009
Tko je bugarska atletičarka koja već 22 godine drži svjetski rekord u skoku u vis? Počnimo s nekoliko crtica iz biografije bugarske skakačice. Štefka Kostadinova rođena je 1965. godine u gradu Plovdivu. Sportsku karijeru počela je kao gimnastičarka i plivačica, ali proslavila se kao skakačica u vis, između ostalog, zahvaljujući treneru Nikolaju Petrovu s kojim je nešto kasnije uplovila i u bračne vode. Međutim, ljubav je pukla 1999. baš kao i njena karijera. No, vratimo se karijeri. Skok za pamćenje dogodio se nakon godina i godina marljivog rada pod palicom trenera Petrova, točnije 1987. godine na Svjetskom prvenstvu u Rimu. Kostadinova je preskočila tada, a i danas, ogromnih 209 centimetara. Još uvijek aktualni rekord, jedan je od najstarijih u modernoj atletici.
Puna šaka rekorda
Kostadinova je sedam puta rušila svjetski rekord, a letvicu od 2 metra preskakala je čak 197 puta, kao nitko prije i nakon nje. Oko vrata joj visi i zlatna medalje s Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine - jedino olimpijsko zlato. Naime, na igrama 1984. nije sudjelovala zbog bojkota država s istočne strane željezne zavjese. Na sljedeće dvije Olimpijade skakala je ispod svojih mogućnosti i vratila se bez zlata. Nakon što je na Olimpijskim igrama konačno osvojila medalju zlatnog sjaja, u domovini je nagrađena s 25.000 dolara. Za tadašnje bugarske prilike bilo je to pravo bogatsvo. Nakon što se ostavila skakanja u vis, Kostadinova se prihvatila politike. Isprva u bugarskoj vladi i raznim sportskim komitetima i organizacijama, da bi završila na čelu Bugarskog olimpijskohg odbora, gdje se i danas nalazi.
Hoće li pasti i 209?
U zraku visi samo jedno pitanje - može li Blanka bolje i više? Nakon Hanžeka teško se oteti dojmu da rekord opasno visi u zraku. Uoči berlinskog prvenstva, Blankin otac i trener Joško Vlašić bio je uvjeren da će Blanka, prije ili kasnije, preskočiti 209. Kako je rekao, pitanje je samo vremena. Je li konačno došao i taj trenutak?
Autor: Goran Prokopec
Odg. ur.: M. Ljubičić