Božić u kutiji od cipela

Stara, zelena tekuća vrpca zavija i cvili, dok prevozi darove s jednog kraja skladišta na drugi. Na njoj brojni mali paketići oblijepljeni papirom za poklone s motivima plešućih djedova Božićnjaka, nasmijanih Snjegovića, zvijezda ili svijeća. Prije nego ih natovare u kamione i pošalju na njihova odredišta – na primjer u domove za siročad u Rumunjskoj, Litvi ili Moldaviji, brojni dragovoljci okupljeni oko stolova za pakiranje onkraj tekuće vrpce još jednom provjeravaju je li u poklon-kutijama od cipela doista samo ono što je i dozvoljeno, ponekad dopunjujući sadržaj paketa, ukoliko nešto nedostaje.

Važno je pridržavati se carinskih propisa

«Što sve spada u prenamijenjenu kutiju od cipela, lako je zapamtiti», objašnjava Esther Heyer iz skupine aktivista programa «Darovi nade» evangeličke crkve: «Kaže se: nešto od pliša, nešto slatkiša, igračka neka i odjeća meka.»

Podsjetnik na stolu za pakiranje dragovoljcima skreće pažnju na što sve moraju paziti da bi paketići bez problema prošli carinu. Rabljenim predmetima ili ratnim igračkama tako, na primjer, nije mjesto u kutijama za cipele, a za neka odredišta u paketima se ne smiju nalaziti ni slatkiši. Esther Heyer nabraja što se sve može staviti u propisno napunjenu kutiju s božićnim darovima: «Od mekane odjeće tu su rukavice, zatim ulična kreda, pasta za zube, bomboni, kapa, šal, šareni flomasteri, oštrilo za olovke, blok za crtanje i karta sa slikom i pozdravom djetetu od dame koja je zapakovala kutiju od cipela.»

Pozdrav i slika nepoznatom djetetu

Pozdrav na engleskom jeziku započinje riječima «Dragi nepoznati dječače». Djeca mu se uvijek vrlo raduju, jer tada znaju tko ih dariva, kaže Esther Heyer. Paketima se ne vesele samo djeca na Kosovu, u Poljskoj, Srbiji, Bjelorusiji ili Tajlandu. I dragovoljci su sretni što mogu pomoći: «Primjećujem da mi posao pričinjava veliko zadovoljstvo. Ja sam se tek danas pridružila, nakon što sam od prijateljice doznala za akciju. Mi ovdje dobijemo naputak kome je dar namijenjen, na primjer djevojčici između dvije i četiri godine ili dječaku između 10 i 14 godina, a onda shodno tome pakujemo kutije. Dječaku od 14 godina ne možemo poslati igračku od pliša.»

Do vrha napunjene kutije od cipela vrlo su osoban način darivanja. Možda je i to jedan od razloga zašto se svake godine sve više ljudi odlučuje na njihovo pakiranje i slanje djeci u siromašnim zemljama. Kada je ideja, koja potječe iz Engleske, prije deset godina stigla u Njemačku, u jedino prihvatno mjesto u Berlinu dopremljeno je 1 600 paketa. Lani ih je diljem Njemačke bilo više od 400 000. U međuvremenu je 700 prihvatnih postaja raspoređeno po čitavoj zemlji.

Jedni kritiziraju, drugi pomažu i mole

No, čuju se i kritike, jer se ovakvim kratkoročnim akcijama božićnog darivanja u djeci budi pogrešna nada. Direktor akcije «Darovi nade» Christoph von Mohl odbacuje takve pritužbe: «Osim božićnih poklona u kutijama od cipela mi imamo i druge projekte koji nude dugoročnu pomoć. No, Božić je vrijeme darivanja, to svatko zna iz svoje obitelji. Zašto onda ne bismo pričinili malu božićnu radost onima koji nemaju ništa, kada već sve drugo ne možemo tako brzo promijeniti?»

Tog je mišljenja i jedna druga dragovoljka: «Moj osobni razlog je iskustvo iz djetinjstva na temelju kojega znam kako je to kada se na Božić ne primi dar te da je upravo za djecu dobi do 14 godina najvažnije da na Božić dobiju poklon.» I tako si dragovoljci, pakujući kutije od cipela, mogu zamisliti sjaj u očima djece koja će na ovaj način ipak dobiti svoj osobni božićni poklon: «Radost djece koja inače nikada ne primaju darove. Osim toga sam kršćanka i zato, dok pakujem, molim za svako to dijete.»