Bolji dani za otočane?
4. listopada 2018
Zemlja tisuću otoka obnavlja svoj Zakon o otocima, no umjesto svečarske atmosfere moglo se proteklih dana oko toga osjetiti dosta nervoze. Reakcije zastupnika u Hrvatskom saboru, naime, bile su veoma podijeljene. To je dabome ionako čest slučaj, mada su ovaj put i vlast i opozicija jedinstvene u zaključku da je osnovna zakonska orijentacija dobro zamišljena. Ali, daljnja izvedba očito će ostati kamen spoticanja, barem dok se ne provjeri kako novo zakonsko slovo funkcionira u praksi.
Hoće li zakonski podakti kvalitetno riješiti operativni dio procesa? „Ne znam, jer nema vidljivog plana o tome što učiniti i kako“, rekla nam je Anka Mrak Taritaš, zastupnica stranke Građansko liberalni savez. Ona je izneseni prijedlog zakona nazvala listom želja, no ipak naglašavajući njegovu važnost.
„Svakako nema dileme da treba ulagati u naše otoke. S druge strane, tri petine jedinica lokalne samouprave nam je svrstano u potpomognuta područja, a sad su tu još i posebne regulacije za brdsko-planinske jedinice i otoke. Ispada da će obična područja ostati takoreći samo Zagreb i Rijeka. Treba povesti računa o toj činjenici, ne ju olako zanemariti. Ovaj zakon je prilika za to, pa bismo morali u njemu vidjeti i akcijski plan, ne samo načelni smisao i cilj. Dobar zakonski tekst nije dovoljan, on mora ići dalje od toga“, kaže Mrak Taritaš za DW.
Navala „skupusanih“ zakonskih procedura
Ono čime se zakonski prijedlog konkretno bavi, prvenstveno su otočne razvojne perspektive, nova klasifikacija koja će pomoći u tretmanu otoka pri npr. oporezivanju, ili pitanje pravednije dostupnosti vode. Krajnji horizont akta, pak, fokusira se već i deklarativno na gospodarski i demografski prosperitet otoka.
Naša sugovornica, bivša ministrica graditeljstva i prostornog uređenja RH, dodaje kako neke probleme prepoznaje već i zbog toga što ima iskustva s čitanjem zakona. „Primjećuje se navala zakonskih procedura“, pojašnjava ona, „jer je premijer rekao ministrima da sve to moraju riješiti sad najesen. Pa su mnogi 'skupusali' svoje nacrte da bi ih iznijeli navrijeme. To nije dobro, posljedice bi mogle biti skuplje od dužeg čekanja.“
Ipak, ne slažu se svi s tim dojmom, npr. u udruzi za razvitak hrvatskih otoka Otočni sabor. Doduše, ona je sudjelovala u izradi nacrta zakona, ali zato što i jest posrijedi relevantna i aktivna organizacija. „Mi smo uz Finsku jedina europska zemlja s takvim zakonom“, kaže predsjednik udruge Denis Barić.
„Ima tu još nedorečenosti, a mislim da se opozicija buni zato što ne želi često mijenjanje zakona. Ipak, vjerujem da će se glavni dio otvorenih pitanja tretirati naknadnim pravilnicima. No ima i osnove da već ranije očekujemo rješavanje jednog broja propusta. Vjerujemo da će se to obaviti nakon tematske sjednice Vlade RH na Hvaru, 26. listopada“, dodaje Barić, a ovdje treba primijetiti i da je sam premijer Andrej Plenković porijeklom s otoka, i to baš Hvara. Je li to dobar znamen?
„Nadajmo se da jest“, nasmijao se predsjednik Otočnog sabora, „jer ovaj zakon već donosi određene značajne 'novitade'. Recimo, borili smo se za izjednačavanje gospodarstvenika na otoku i kopnu. Otočnom hotelu ranije je brod-vodonosac bio često skuplji nego ostatak smještajnog ulaganja, a odsad bi to trebala biti povlaštena usluga. Također, ako neki otočanin ima lanac svojih dućana, nema smisla da ima subvencioniran trajekt samo za jedan otok na kojem je njegovo sjedište. On zbog dostave mora imati jeftiniju kartu za sve te otoke i linije.“
Tko je uopće otočanin?
Drugi primjer Barić navodi iz vlastitog iskustva: on je s Iža, otočića koji se vodi pod Zadrom, kao što je slučaj s manjim otocima uz veće obalne centre. Zato nema pravo na izvjesne povlastice, no ubuduće će se kategorizacijom te indeksacijom i to urediti korektnije, da nitko ne bi ostao grubo zakinut.
Na koncu, od sličnih detalja spomenimo i uvođenje otočnih koordinatora koji će neutralizirati dosadašnju razjedinjenost većih otoka u slučaju da više njegovih općina vode različite političke stranke. „Krk je uspio to nadvladati, on se drži kao jedan otok bez obzira na takve podjele, no neki drugi nisu“, nastavlja Denis Barić. Ipak, korisno bi bilo da se vratimo na nedostatke i nedorečenosti sadašnjeg zakonskog teksta, a za koje i on sam kaže da postoje, i da ih svakako treba doraditi.
„Otočanima su nazvani svi koji na otoku žive barem 183 dana godišnje, dakle više od pola godine. To znači da će otočani biti stranci koji tamo imaju nekretninu, samo ako registriraju boravište na tom otoku, a s njima se smije pod otočanima voditi čitava njihova familija. Ipak, naš vikendaš koji tamo stalno navraća, i porijeklom je s otoka, ali živi u nekom bliskom gradu na obali, neće se voditi kao otočanin. To nije pravedno, ti ljudi su važni za otoke, ne smijemo ih oštetiti.“
„Drugo, za ilustraciju“, dodao je Barić, „imamo loš primjer micanja obaveze ministarstva da otklanja alohtonu divljač, onu koja nije tradicionalno s dotičnog otoka. Najčešće je riječ o divljim svinjama. To je i bilo u starom zakonu, i treba da bude, jer se otočani nikako ne mogu sami nositi s time.“