Borba za žrtve DDR režima

Kada se Evelyn Zupke, savezna povjerenica za žrtve diktature DDR-a, koju je Bundestag izabrao u lipnju 2021.,  bavi onima koji su pogođeni ovim režimom, često čuje ili čita čiste horor priče. Poput one jednog 18-godišnjaka iz Saske-Anhalta koji je kao politički zatvorenik doživio teško trovanje živom dok je golim rukama iskopavao kanalizacijski mulj. Do danas, kao i mnogi bivši zatvorenici, još uvijek pati od zdravstvenih i psihičkih posljedica.

Mnoge žrtve nikad nisu dobile odštetu

Ovaj anonimizirani primjer se nalazi u prvom godišnjem izvješću koje je bivša aktivistica za građanska prava DDR-a Zupke predstavila u Berlinu. Između 1949. i pada komunističke diktature u Istočnoj Njemačkoj 1989., je prema nekim navodima oko 300.000 ljudi iz političkih razloga završilo u zatvorima kao što je zatvor zloglasne tajne policije Stasi u četvrti Hohenschönhausen u Berlinu. Među žrtvama je bilo mnogo mladih koji su smještani u takozvane omladinske radionice. Blagi pojam ako se uzme u obzir da su i u tim ustanovama mučenja i maltretiranja bili dio svakodnevice.

Mnoge žrtve nikada nisu dobile odštetu – jer nisu mogle dati čvrst dokaz o pretrpljenoj nepravdi ili zato što su od njih tražena vještačenja za koja su smatrali da su dodatno poniženje. Neki od često zbog srama šutjeli desetljećima. Evelyn Zupke pokušava svima njima pomoći ako ništa drugo barem time što će poslušati njihovu priču. "Što je često priznanje i utjeha", kaže ona u intervjuu za DW.

Još uvijek bez fonda za teške slučajeve

Ali naravno ova 60-godišnjakinja želi postići više. Kako bi to učinila, ona posjećuje udruge žrtava, razgovara sa zastupnicima - i poziva na uvođenje poboljšanja. Kada je preuzela dužnost, pozvala je na stvaranje fonda za pomoć ljudima koji su do sada bili ignorirani u svojoj patnji. Doista postoji zakon o rehabilitaciji i zakon o SED-u (Socijalistička jedinstvena partija SED – državotvorna stranka u DDR-u) za ispravljanje nepravilnosti, ali nipošto nisu svi pogođeni imali koristi od toga ni simbolično niti financijski.

Vrlo često ljudi stupaju u kontakt s Evelyn Zupke, a neki od njih se desetljećima bore da im se priznaju zdravstveni problemi kao posljedica nanesenih nepravdi. No, postupci su i dalje "vrlo, vrlo mukotrpni" i to više od 30 godina nakon pada Zida, želi se Zupke. Većina žrtava bi, kako kaže, nakon postupka postala „još bolesnija".

Osobito za takve slučajeve fond za teške slučajeve u cijeloj Njemačkoj mogao bi biti blagoslov. Četiri od 16 saveznih država već raspolaže takvim fondom, ali samo osobe koje tamo žive imaju pravo na odštetu. "To je nedopustivo!” ljuti se Evelyn Zupke. Ona govori o brojnim žrtvama SED-a koje žive na zapadu ili izvan Njemačke i koje i dalje ne dobivaju ništa.

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć trenutno imaju samo oni koji žive u Berlinu, Brandenburgu, Saskoj ili Tiringiji, znači na istoku. To bi se, prema planovima Evelyn Zupke, trebalo promijeniti što je prije moguće. Zupke, koja je i sama s istoka, s obale Baltika ali sada živi u Hamburgu, je optimistica. I to prije svega zato što se nova vlada u svom koalicijskom sporazumu obvezala na fond za teške slučajeve.

U svom godišnjem izvješću za Bundestag, Evelyn Zupke predstavlja brojne prijedloge za poboljšanje situacije i to kako bi brže i uz manje birokracije mogla pomoći žrtvama diktature DDR-a. Stoga smatra da bi bilo dobro uvesti tzv. "pravilo pretpostavke" kod priznanja zdravstvenih posljedica uzrokovanih progonom. Ovakvo pravilo je na snazi ​​od 2012. za vojnike koji pretrpe fizička i psihička oštećenja tijekom misija u inozemstvu.

Mnogi žive u bijedi

Evelyn Zupke se nada da bi se veza između političkog zatvora i posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP) "za koju se pretpostavlja da postoji i to bez sveobuhvatnih postupaka provjere i procjene" također mogla biti prepoznata za žrtve SED-a.

Studija za saveznu pokrajinu Brandenburg iz 2020. pokazuje koliko je dramatična situacija za mnoge od pogođenih. Prema tom izvoru, polovica njih živi ispod granice siromaštva. U tom trenutku se siromašnima smatra svatko tko je imao manje od 1.100 eura mjesečno. Osim toga, oko 60 posto ispitanih izjavilo je kako pate od fizičkih i psihičkih posljedica represije.

Za mnoge žrtve presudan za posljedičnu štetu po zdravlje bio je prisilni rad, od kojeg su velike tvrtke na Zapadu često imale koristi. Do sada je, međutim, samo švedska tvrtka za namještaj IKEA objavila kako želi sudjelovati u podršci pogođenima. Evelyn Zupke negativan stav njemačkih tvrtki poput Quellea, Aldija, Woolwortha, C&A i Siemensa, koje su također profitirale od ovakve vrste rada, smatra “nerazumljivim”. U svom izvješću zastupnica žrtava stoga hitno apelira na suočavanje s "povijesnom odgovornošću" ovih kompanija.

Spomenik žrtvama komunizma?

Unatoč svim neriješenim problemima, Evelyn Zupke smatra kako Njemačka prilično dobro stoji u međunarodnoj usporedbi kada je u pitanju pomoć žrtvama komunističke diktature. „Mnogi nam zavide na onome što imamo. Bilo je mnogo dobrih zakona posljednjih 30 godina. A opet uvijek iskrsne nešto novo. Uvijek postoje neke rupe. Savezna povjerenica za žrtve diktature SED-a svaki dan radi na njihovom zatvaranju.

Osim dobrih savjeta i financijske potpore, ona razmišlja i o središnjem spomeniku žrtvama komunizma. Bundestag je 2015. pozvao vladu da ga izgradi. Od tada se ništa nije dogodilo osim dobronamjernih izjava. Evelyn Zupke želi ubrzati cijelu stvar. Njezina želja: polaganje kamena temeljca za spomen obilježje na 70. obljetnicu narodnog ustanka 17. lipnja 1953. u DDR-u protiv komunističkog jednoumlja dakle već 2023.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu