Borba za za vodeće pozicije unutar europskih institucija

Potpredsjednik Europske komisije Siim Kallas, zadužen za upravne poslove informirao je jučer Kolegij o stanju natječaja za građane iz 10 novih zemalja članica. Govoreći pred novinarima Kallas je naglasio kako u usporedbi s ranijim proširenjima ovoga puta postoji mnogo veća brzina kojom se rekrutiraju službenici iz novih članica. Europska komisija je još ranije odredila cilj od 3.441-og mjesta kako za službenike tako i za ograničena radna mjesta u trajanju od sedam godina, počevši od 2004. godine.

Dok je broj rekrutiranih službenika sa 1.081 daleko od željenih 1.529 Komisija nailazi na još veće poteškoće oko popunjavanja managementskih mjesta na najvišoj razini. Tako je Komisija primila žalbu od Poljske koja se tuži da nije dovoljno zastupljena na najvišoj razini. Takve prigovore Komisija odbacuje i navodi da su neistinite. Prema navodima povjerenika Kallasa Poljaci kao pripadnici najveće nove članice vrlo dobro su zastupljeni u srednjoj razini managementa, ali trenutno nemaju svojeg službenika na poziciji direktora ili zamjenika direktora opće uprave. Trenutno vodeće pozicije unutar europskih institucija zauzeli su samo dva Čeha i po jedan Slovenac, Mađar i Cipranin.

„Vrlo ćemo teško ispunjavati geografsku ravnotežu među uspješnim kandidatima, međutim, kvalifikacije i sposobnosti moraju biti na prvom mjestu“, naglašava povjerenik Kallas. Do sada kandidati iz novih članica za najbolje plaćene službe u Europskoj Uniji posjeduju dobre sposobnosti na svojem profesionalnom području, ali im nedostaje dovoljno znanja u europskim pitanjima – i to kako u povjesnom pregledu tako i u njihovim praktičnim iskustvima s europskim institucijama, naglašava Kallas. Zabilježen je naglašeni nedostatak pravnika i revizora.

Upravne mjere koje je Unija provela u 2004. godini dovele su do velikog kaosa, jer je primjerice ispražnjeno mnogo mjesta za nove članice. Međutim te pozicije do danas nisu popunjene. Osim toga među novim članicama prevladava mišljenje da je najvažnije imati što više svojih nacionalnih pripadnika u europskim institucijama kako bi time zemlja članica bila najbolje zastupljena. Međutim takvo razmišljanje je pogrešno, jer kompanije i predstavnici drugih organizacija traže kontakte s različitim nacionalnostima unutar Europske Unije, a tu činjenicu još uvijek nisu prepoznali i shvatili mnogi predstavnici novih zemalja članica.