krađa metala

S lokalne džamije u Srebreniku prije godinu dana nepoznati počinitelji su odnijeli dva bakrena žlijeba dužine od po šest metara. Žlijeb dugačak pet metara nestao je prije nekoliko mjeseci i s krova pravoslavne crkve "Sveti Nikola" u banjalučkom naselju Bistrica. Sve ovo su primjeri kako se i na koji način dolazi do novca - preprodajom na raznim otpadima. Ali, o tome se javno ne govori.

Almir Selimović iz Gradačca vrši otkup sekundarnih sirovina, među kojima su i bakar, željezo, aluminij... Kaže da ljudi najčešće donose starije predmete od željeza ali ne i predmete za koje postoji sumnja da su ukradena roba. "Ja ne otkupljujem ništa za što bi se moglo utvrditi da je ukradena roba. Te poklopce od šahtova ne otkupljujem da ne bi imao problema s policijom. Policija sve kontrolira, redovno pregledavaju robu. Od svake osobe od koje se otkupi sekundarna sirovina uzima se broj osobne karte, matični broj i točna adresa", kaže Selimović.

Bakar i željezo najunosnije

U veljači ove godine uhićeno je šest osoba zbog krađe elektro-kablova vrijednosti od 25.000 do 30.000 KM na gradilištu tunela Čemerno. Cijena bakra kreće se oko osam maraka po kilogramu a željeza i do 40 maraka. Da li zbog dobre cijene, ali samo u Banjaluci mjesečno nestane velik broj slivnih rešetaka. Za njihovu zamjenu se samo u jednoj godini utroši i do 100.000 konvertibilnih maraka.

Neslužbeno, najčešće se "ispod ruke" prodaju bakar, olovo i željezo koje je nerijetko ukradeno sa starih vagona ali nisu rijetki ni primjeri krađe dijelova pruge. Slavko Marin, radnik u "Željeznicama RS" upoznat je s nekim slučajevima: "Znam za neke krađe na terenu Novog Grada. Najčešće se radilo o dijelovima vagona koji su prodavani po otpadima. Što se tiče tračnica u posljednje vrijeme mi je poznata priča iz Ramića (predgrađe Banjaluke op.a) kada su izrezali komad tračnice s nekog industrijskog kolosijeka".

Ne samo skupo nego i opasno

Josip iz Busovače također otkupljuje sekundarne sirovine i kaže da zbog osobne sigurnosti ne otkupljuje ništa što je sumnjivog porijekla: "Daleko od toga da to uzimamo zbog naše sigurnosti. Kod nas nije bilo tih slučajeva. Čuli smo da se događa i to ali ne i kod nas. Taj šaht ne bi smio niko kupiti od tih otkupljivača a da se to ne prijavi policiji. Ili neki mostovi i slično....".

Bivši direktor "Željeznica RS" Petko Stanojević kaže da su se za vrijeme njegovog mandata događali sporadični slučajevi krađa. No ona napominje da se pritom radi ne samo o velikoj materijalnoj šteti nego i o direktnom ugrožavanju sigurnosti putnika.

”Vjerojatno ljudi uđu preko ograde, iskoriste nepažnju čuvara i onda odnesu. Mi smo te stvari pronalazili po otpadima. To je direktno ugrožavanje života i prometa", kaže Stanojević.

Osim navedenog, na meti kradljivaca sekundarnih sirovina često su i trafostanice, čiji se dijelovi mogu dobro unovčiti na tržištu. Međutim, najveći je problem što lopovi na ovaj način nanose više štete javnim poduzećima nego što je vrijednost ukradene robe na tržištu. U svakom slučaju to ne izgleda previše ne brine one koji se bave ovim “biznisom”. I dok im se ne stane na kraj, crkve, džamije, trafostanice i pruge su i dalje u opasnosti a samim time i građani Bosne i Hercegovine.