Brojne prepreke za binacionalne parove u Njemačkoj

Zbog drugačijeg tretmana u vlastitoj domovini samo zato što su se udale za strance skupina Njemica je prije 40 godina osnovala interesnu zajednicu (IAF). Udruženje nekolicine angažiranih žena osnovano u Frankfurtu na Majni 1972. s vremenom je dobivalo na broju članova i značenju te mijenja ime u "Udruga binacionalnih obitelji i partnerstva".

"Ako je Njemica npr. dobila dijete sa strancem, ono nije moglo dobiti njemačko državljanstvo jer mu otac nije bio Nijemac, pa su neka djeca u određenim okolnostima ostajala bez državljanstva", pripovijeda Michaela Schmitt, voditeljica podružnice Udruge binacionalnih obitelji i partnerstva za saveznu pokrajinu Sjeverno Porajnje i Vestfalije, sa sjedištem u Bonnu.Ona je i sama 15 godina bila u braku s jednim Alžircem. Protiv tog pravila IAF početkom sedamdesetih organizira prosvjede i obraća se peticijom Bundestagu. "Danas nam se javlja sve više muškaraca, bilo da su posrijedi Nijemci oženjeni strankinjama ili pak stranci oženjeni Njemicama", kaže Schmitt i objašnjava: "Ljudi ponajviše traže pravne savjete u vezi sa sklapanjem binacionalnog braka ili trebaju pomoć u savladavanju birokratskih prepreka."

Nema zajedničkog života bez vjenčanog lista

Naime, pravne se osnove za binacionalne parove razlikuju od pravnih osnova za njemačko-njemačke parove. Kao prvo, takvi parovi nemaju mogućnosti živjeti zajedno u vanbračnoj vezi, jer je praktički nemoguće dobiti vizu za Njemačku samo da bi se nekoga bolje upoznalo. "Politika je u našoj zemlji u tom pogledu još uvijek vrlo defenzivna. Kao da se bojimo da će stranci od nas uvijek nešto zahtijevati kada doputuju k nama. Tako da se molbe za vizu često bez obrazloženja odbijaju", kaže Michaela Schmitt. To znači da su parovi često prisiljeni ili na sklapanje braka ili na prekid veze, ili pak na viđanje samo za vrijeme godišnjeg odmora uz velike troškove puta.

No, i sklapanje binacionalnog braka povlači za sobom često nove probleme: brojne dokumente treba prevesti, ovjeriti, a u nekim državama čak i prvo dokazati da papiri nisu krivotvoreni. Osim toga, u međuvremenu vrijedi pravilo da stranac još u svojoj zemlji mora naučiti njemački do razine "A1" (prema europskom standardu) i tek kada to može dokazati, smije ući u zemlju.

Od interesne zajednice do predstavništva u njemačkom Parlamentu

Protiv tog pravila Udruga se angažira i politički. "Sastavili smo brošuru na temelju iskustava onih koji kod nas traže savjet i kojom želimo pokazati do koje mjere je to pravilo šikanirajuće i koliko ga je često teško financijski i osobno ispuniti. Pokušavamo izvršiti pritisak na politiku kako bi se to pravilo promijenilo", naglašava Schmitt. Svoju predstavnicu Udruga ima i u Bundestagu, parlamentarnu zastupnicu Hiltrud Stöcker Zafari, koja se zalaže za ravnopravni tretman binacionalnih i njemačkih parova. Ona tako napominje da se vize za posjet Njemačkoj daju često tako restriktivno, da djedovi i bake ne mogu sudjelovati čak ni na obiteljskim događajima poput rođenja unuka, krštenja ili svadbe te zahtijeva od Vlade odgovarajuće promjene.

Zajedničkim druženjima, priredbama, seminarima i projektima Udruga binacionalnih obitelji i partnerstva koja u međuvremenu broji oko dvije tisuće članova, nastoji u društvenu svakodnevnicu uvriježiti pojam "interkultura", a suradnju s binacionalnim parovima proširuje na čitave obitelji i njihovo potomstvo.

Nova težišta - nove generacije

Općenito gledajući, djeca s migrantskom pozadinom slove u Njemačkoj kao rizična skupina i često se tematiziraju u kontekstu neuspjelih integracijskih napora, nedovoljnog obrazovanja ili slučaja nasilja. Takav negativan imidž većinom ne zaobilazi ni djecu iz bikulturalnih partnerstva. Pritom se previđa da velik broj takvih obitelji uspjeva u ovoj zemlji ostvariti normalan život bez odstupanja od društvenih normi, usprkos tome što se istodobno mora boriti s negativnim predrasudima. "Djeca iz takvih brakova se u doba adolescentnosti, uz intenzivan psihofizički razvoj, susreću i s pitanjem etničke pripadnosti", ističe Michaela Schmitt. Ona postavljaju pitanje: "Koja je zapravo moja nacionalnost? Jesam li, primjerice, Nijemac ili Hrvat?" Upravo rad s djecom iz binacionalnih bakova Udruga binacionalnih obitelji i partnerstva vidi kao novo težište svoga djelovanja. "Bikulturalnost treba shvatiti kao potencijal, a djeci pružiti šansu za razvoj na svim društvenim razinama", zaključuje Schmitt.

A da binacionalna partnerstva odavno nisu pojedinačni slučajevi, već rezultat društvenog i političkog razvoja u ovoj zemlji, govori i činjenica da je svaki 15. brak sklopljen u Njemačkoj - binacionalan, a barem jedan od roditelja svakog petog djeteta rođenog ovdje - stranac.

Autorica: Volžana Anders

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm