1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bush vs. Kerry

2. studenoga 2004

Glavna tema u svim svjetskim medijima formulirana je u pitanju: Tko će sljedeće četiri godine vladati jedinom svjetskom supersilom – odgovor će danas dati američki birači.

https://p.dw.com/p/9Ytq
Foto: AP

"Ovi se izbori održavaju u vremenima koja će imati dugoročne posljedice. Osoba koja bude u sljedeće četiri godine sjedila u Bijeloj kući odredit će smjer rata protiv terora, smjer našeg gospodarstva. Amerika treba snažnog, odlučnog i optimističnog vođu i ja sam spreman za taj posao." To je jedna od posljednjih poruka biračima sadašnjega američkoga predsjednika Georgea Busha mlađeg, dok njegov glavni izazivač, demokratski kandidat John Kerry naravno jednako je tako samouvjeren: "Vjerujem kako možemo vratiti svijet da bude uz Ameriku. Vjerujem kako možemo povratiti poštovanje i utjecaj u svijetu kakve je Amerika imala. I vjerujem da zaslužujemo predsjednika koji zna kako se treba boriti na učinkovitiji način protiv terora i kako učiniti Ameriku sigurnom."

Dixville Notch američko je selo na sjeveroistoku SAD-a koje je već odlučilo: Bush je nadmoćno pobijedio Kerryja – vijest je koja već nekoliko sati kruži agencijama. No, tradicionalno republikansko uporište Dixville Notch ima ciglih 26 registriranih birača od kojih je ipak sedam povjerenje dalo jednom demokratu. U ovom se selu, valja osobito naglasiti, glasovalo tradicionalno – uz glasački listić i olovku, a ni prebrojavanje glasova nije bio neki osobiti problem. U ostalim mjestima, gradovima i saveznim državama, razumljivo, neće sve ići tako glatko.

Kakvo je ozračje uoči otvaranja birališta iz New Yorka je javio Erol Avdović.

Ovo su izbori za dvije oprecne vizije Amerike: Jedna je, kako tvrdi sadasnji predsjednik, obicna, suosjecajna i prostodusna; rjecju narodna. Druga je, kako to Bushov izazivac, senator Kerry kaze, takodjer pucka, ali pametnija, ona koja napokon shvaća, da se i najjaca super sila na svijetu mora i treba mijenjati te bez obzira na snagu ponekad prilagodjavati drugima. Te dvije vizije, Bushova i Kerryieva danas ce ukrstiti koplja od Atlantika do Pacifika na izborima koji trebaju odluciti tko ce u sljedeće četiri godine biti za kormilom Bijele kuce.

Velike su sanse da danasnji, kako se ističe u SAD-u, najvazniji izbori u modernoj američkoj povijesti prodju sasvim mirno. Tom Ridge, ministar domovinske sigurnosti javno je okurazio svoje sunarodnjake da bez straha od eventualnih teroristickih napada u utorak, 2. studenog izidju na biralista. Sudeci prema svemu, Amerikanci ce ga danas poslusati i izaci na biralista u rekordnom broju. Prema službenim podacima, pravo glasa u Sjedinjenim Državama ima izmedju150 i 200 milijuna gradjana. Ocekuje se da će na biralista izići preko 120 milijuna, ili skoro svaki treci Amerikanac. Izborni stozer kandidata Kerryja upravo u tom, velikom odzivu novih biraca, narocito omladine sa sveucilista, te svih onih izmedju 18 i 29 godina, kao i biraca iz redova etnickih manjina – vidi svoju sansu za pobjedu. Mladi čine ukupno 12 posto ukupnog biračkog tijela u Americi. Prema mnogobrojnim medijskim anketama Kerryja favorizira 64 posto mladih, dok Busha podrzava svega 35 % mladjih od 30 godina. No ipak općenito utrka je izmedju senatora Kerryja i aktualnog predsjednika Busha do u ponedjeljak, kasno navecer bila izjednacena – svaki je dobijao 48 posto. U posebnim anketama američki elektronski mediji prate i puls svjetskog javnog mnijenja prema Bushu i Kerryju. Iako je sada vec jasno, da globalno raspolozenje nema gotovo nikakvog utjecaja na prosjecnog americkog biraca, posebno njujorski mediji isticu u prvi plan da jedino gradjani iz Rusije i Izraela podrzavaju Busha, dok Europa gotovo unisono navija za Kerryja.

Posljednjeg dana skoro dvogodisnje i dosad najskuplje politicke kampanje u Americi na koju su oba kandidata potrosila blizu pola milijarde dolara – atmosfera je i dalje vrlo napeta. Biralista se otvaraju u sest sati ujutno, a zatvaraju u 18:00. Gotovo je sigurno da ce to biti 12 vrlo burnih sati u zivotu mnogih Amerikanaca koji bi mogli promijeniti svijet koliko i Ameriku. Interesantno je da posljednjeg dana kampanje nitko ovdje nije niti pomisljao da uvede nekakvu "izbornu sutnju"; tradicionalnu koliko i obaveznu za Europu i ostatak svijeta, ali ne i prihvatljivu za superpragmaticnu Ameriku – u kojoj je "samo uspjeh – mjerilo uspjeha". Naprotiv, sve do posljednjeg trenutka iz dva izborna tabora padale su optuzbe i djelili su se ne tako laskavi "komplimeti". Uz sve to, armija volontera - njih oko 250.000 na strani Kerryja, uz otprilike isto toliko na strani Busha, kao i dodatak od 45.000 placenih republikanskih agitatora - nastavila je do posljednjeg daha, cak i ovog "super-utorka" kucati od vrata do vrata trazeci glas za svog kandidata "pod svaku cijenu".

I, kako je to najavio jedan vatreni Bushov pristalica, na koncu se moze lako dogoditi da pobjednika iznova, kao i prije cetiri godine u izbornom sudaru izmedju Al Gorea i G.W. Busha, na Floridi ili nekoj drugoj drzavi – odluci Vrhovni sud u Washingtonu. "Pobijedit ce onaj tko bude imao bolje advokate", ne bez malo cinizma tvrdi spomenuti Bushov navijac. Kaze to u danu kada neki vazniji americki mediji ipak otkrivaju da John Kerry ne odustaje od spremanja velike slavljenicke pozornice u Bostonu, na kojoj bi mogao procitati pobjednicki govor.