CDU i CSU za dužu stanku u proširivanju EU-a

Čamac je pun – to je formula koje se očito drže Angela Merkel i Edmund Stoiber. Europska unija najprije mora izaći na kraj sa sadašnjim kandidatima za prijem. Tko još želi unutra nek se malo strpi.

Tako glasi poruka ne samo Bugarskoj i Rumunjskoj koje su već sada jednom nogom u Europskoj uniji, a onda 2007. vjerojatno s objema. I Makedonci koji tek namjeravaju podnijeti zahtjev za članstvom trebali bi to kasnije učiniti, kaže kršćanskodemokratska zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack. Europska unija je previše zabavljena sama sobom. A kad se spomene Tursku, Merkelova, Stoiber i kompanija su potpuno protiv: njoj najradije – i zbog drugih razloga – ne bi uopće ponudili mjesto u EU-čamcu.

Sigurno, sadašnje proširenje je skupo. A zemlje koje više daju nego što dobivaju iz Bruxellesa poput Njemačke trenutno žele smanjiti izdvajanja za zajednički proračun. Još više novih članica stajalo bi još više novca, glasi logika CDU-a i CSU-a. A s obzirom da je štednja postala vrhovna zapovijed, to se dobro može upotrijebiti i u unutarnjopoitičke svrhe – predstoji pet pokrajinskih i osam komunalnih izbora i k tomu još europski izbori.

Populističke parole kao ova, da EU zasad ne može podnijeti nova proširenja, samo su prividni argumenti. Tko u Europskoj uniji želi štedjeti, mora početi tamo gdje se troši najviše novca. Gotovo 80 posto proračuna EU-a odlazi na subvencije za poljodjelstvo i pomoć slabije razvijenim regijama. To subvencijsko ludilo EU mora zaustaviti. Samo tada će moći podnijeti troškove sadašnjeg proširenja. Onda neće biti tako teško za tri godine primiti Rumunjsku i Bugarsku. Ili za deset ili petnaest godina Makedoniju. I vjerojatno još kasnije – demokratiziranu – Tursku.

Čudno je da se Merkelova i Stoiber drukčije odnose prema jednoj zemlji: Hrvatskoj. Zacijelo s jedne strane zbog tradicionalno prisnih pollitičkih i gospodarskih veza Bavarske sa Zagrebom. S druge strane jer Merkelova i Stoiber jako vole svog prijatelja Ivu Sanadera. Tako jako da su se osbono u TV-spotovima za njega angažirali u predizbornoj kampanji. I treće, vjerojatno najvažnije, jer je Hrvatska tako blizu Njemačkoj.

Bit stvari je u sljedećem: s političog stajališta nema alternative primanju zemalja jugoistočne Europe. Ako ih EU duže ostavi vani, riskira ponovnu destabilizaciju regije. To stajalište zastupaju uostalom ne samo SPD i Zeleni u Njemačkj, nego i brojne konzervativne stranke u drugim članicama EU-a. Zbog toga populizam Merkelove i Stoibera nema šanse da dobije europsku većinu.

Čamac nije pun. Ali, da bi i nakon 1. svibnja ove godine u njemu novi putnici mogli naći mjesta potrebno je još puno toga učinti. Ne samo u zemljama koje žele u EU, nego i u samoj Europskoj uniji. (Klaus Dahmann)