Cijena? Prava sitnica!

U veljači 2001., pet mjeseci prije nego što je Međunarodni olimpijski odbor (IOC) donio odluku o gradu domaćinu Igara 2008., u Pekingu brojke nikome nisu zadavale glavobolju. Dvije milijarde dolara - toliko su po planovima kineskih organizatora trebali koštati projekti izgradnje infrastrukture u glavnom gradu: stadioni, sportska borilišta i prometnice u okolici Olimpijskog sela na sjeveru Pekinga. I prije nego što je donio odluku o lokaciji održavanja Ljetne olimpijade 2008., IOC je tada velikodušno obećao pružanje pomoći od 1,5 milijardi dolara kako bi se pokrili troškovi tijekom same Olimpijade, koja će potrajati oko dva tjedna.

Samo četiri godine kasnije (2005.) te su brojke korigirane: na susretu pekinškog organizacijskog odbora s Međunarodnim olimpijskim odborom domaćini su IOC-u predstavili posve drugačije cifre. A one su signalizirale da će prvotna kalkulacija troškova biti premašena. Znatno premašena! Tada se u olimpijskim krugovima "šuškalo" kako su organizacijski troškovi samo za vrijeme trajanja Igara porasli za oko 20%. Revizori IOC-a zaprijetili su Pekingu posljedicama zbog "grubih grešaka u zatvaranju financijske konstrukcije" ukoliko troškovi Igara i dalje budu rasli.

"Vreća bez dna"

A organizatori su već tada (2005.) otvoreno priznali da je gradnja infrastrukture "vreća bez dna" koja guta ogromne novčane svote. Kao primjere su naveli izgradnju Olimpijskog stadiona i pristupnih cesta. No, IOC je sigurno već prilikom dodjele domaćinstva Pekingu znao da će Kina Olimpijadu zlorabiti za demonstraciju svoje moći. A kad netko želi svijetu pokazati koliko je moćan, jasno je da će i troškovi izgradnje prestižnih velebnih stadiona ("Ptičje gnijezdo") dobrano premašiti izvornu kalkulaciju.

I zato gotovo nikoga nije začudilo kada su organizatori Olimpijade početkom 2008. visinu ukupnih olimpijskih investicija u Pekingu procijenili na preko 34 milijarde dolara. To je otprilike 17 puta više nego što je prvotno bilo planirano! Olimpijski je stadion primjerice dva puta skuplji nego što se kalkuliralo, iako se u međuvremenu odustalo od realizacije dijela građeviskih planova kako bi se štedilo (!) na troškovima izgradnje.

Visoke su i investicije u projekte i tehnologiju za zaštitu okoliša. Olimpijske igre u Pekingu trebale bi biti "zelene igre", to je obećalo samo državno čelništvo. Koliko će organizatore Olimpijade i kineske vlasti koštati prisilno zatvaranje industrijskih pogona u i oko Pekinga to nitko ne zna. Praktično dekretom njima je zabranjena proizvodnja uoči i za vrijeme Igara kako ne bi zagađivali ionako nečisti pekinški zrak.

"Neviđeno zanimanje sponzora"

Kako bi barem donekle opravdali visoke troškove organizacije Olimpijskih igara i gradnje prestižnih objekata u Pekingu, organizatori argumentiraju kako vladas neviđeno zanimanje sponzora. 12 glavnih sponzora IOC-a platili su ukupno jednu milijardu dolara za pravo reklamiranja svojih proizvoda zajedno s logotipom Olimpijade. Osim toga je organizacijski odbor "upecao" još 50 sponzora koji će zajedno platiti još oko milijarde dolara.

Kalkulacija kineskih domaćina je očita: što su veličanstvenije građevine i sportska borilišta na kojima se održava Olimpijada, više će rasti i pozitivni imidž sponzora. A u tom će slučaju rasti i cijene nekretnina uz sportska borilišta. Na taj način Kinezi će sigurno pokriti dobar dio organizacijskih troškova. Prije nekoliko dana je u Pekingu otvoreno Olimpijsko selo, u kojem će za vrijeme Igara stanovati sportaši. Na sam dan otvaranja potvrđeno je da su svi stanovi iz Olimpijskog sela rasprodani. U njima će nakon Igara stanovati Kinezi. Bogati Kinezi, koji su si kvadratni metar u tim stanovima mogli priuštiti i po masnoj cijeni od oko 3.000 eura.