1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

COVID19: Rekordan broj pritužbi na račun medija

24. veljače 2021

Sloboda medija nije neograničena. Raste broj pritužbi na rad medijskih kuća. Pa i zbog pandemije koronavirusa. U fokusu je posebno bio jedan njemački tabloid.

https://p.dw.com/p/3pmuE
Naslovnica Bild-Zeitunga
Naslovnica njemačkog tabloida "Bilda"Foto: BILD

Fake News? Ciljano producirane „lažne vijesti” u tiskanim medijima ili na online-portalima njemačkih listova? Nije to uvijek slučaj, ali da: i njemačke redakcije itekako griješe. Nekad su to manje greške. A nekad i veće. Jedna od klasičnih je objava fotografije i imena žrtve nekog zločinačkog čina ili nesreće – i to protiv volje članova njezine/njegove obitelji. U takvim slučajevima dotični list ili online-portal mora računati s ukorom od strane Njemačkog vijeća za medije (Presserat).

Tijelo utemeljeno 1956. ima funkciju (dragovoljne) samokontrole tiskanih medija i njihovih online-stranica. To je prva adresa za sve čitatelje i korisnike web-ponude koji sumnjaju u vjerodostojnost novinarskih tekstova. Ili imaju osjećaj da se krši pravila Novinarskog kodeksa. Tu se, između ostaloga, može raditi o povredi prava na zaštitu osobnih podataka, odnosno nejasnog razgraničavanja između redakcijskih sadržaja i reklama. Sudeći po broju registriranih pritužbi, protekla je 2020. bila jako loša godina za medije: 4.085 pritužbi u proteklih 12 mjeseci, to je skoro dva puta više nego godinu dana ranije (2.175). Novi rekord.

Sascha Borowski
Sascha Borowski, glasnogovornik PresserataFoto: Ulrich Wagner

Ipak, pogrešno bi bilo na temelju samo te brojke steći dojam da je bilanca katastrofalna. Kad se analizira podatke, vidi se da je u samo 530 slučajeva Presserat (udruženje koje su inicirali njemački nakladnici i novinarske organizacije i koje djeluje volonterski) pronašao razlog da se malo detaljnije prouči o čemu se doista radi kod tih pritužbi. Kod svih ostalih, a radi se o čak 87%, bio je dovoljan doslovno samo jedan kratak pogled da bi se shvatilo da su one očito – neutemeljene. Na primjer kada se netko žali zbog nekog komentara u tisku – ili da neki list nije objavio pismo čitatelja. Presseratu stižu i pritužbe na račun rada radijskih i TV-postaja. Ali za njih su nadležna druga tijela. Kod medija javnog servisa (kao i kod DW-a) to pripada u domenu Vijeća za radio i televiziju.

Sloboda medija kao orijentacija

Presserat je s velikom pozornošću posebno pratio koliko će pritužbi biti zbog načina na koji se izvještava o koroni. Bilo ih je ukupno 581, pritužbe su bile vezane uz otprilike 400 članaka. I većinom su to bile „neutemeljene“ pritužbe, tvrdi Presserat. Na primjer kad nekom čitatelju smetaju izrazi poput „korona-poricatelji“ ili „teoretičari zavjere“. Glasnogovornik Vijeća za medije Sascha Borowski je objasnio na temelju čega se u svom radu „orijentira“ Presserat: a to je načelo slobode medija, odnosno mišljenja. 

Ali i ta sloboda ima granice. A granice su, po mišljenju Presserata, prekoračene, prije svega kad se radi o izvještavanju najvećeg europskog tabloida „Bild-Zeitunga“, koji je „zaradio“ i najveći broj ukora. U prošloj godini to se dogodilo 22 puta. A to opet znači da je od 53 javno izrečena ukora čak 40% otišlo na konto Bilda, tabloida s milijunskom publikom. Najveće je uzbuđenje bilo vezano uz jednu priču iz svibnja prošle godine – o najpoznatijem njemačkom virologu Christianu Drostenu i njegovoj studiji o opasnosti koju predstavljaju djeca u širenju zaraze virusom. „Bild" je Drostenu, korona-savjetniku Angele Merkel, predbacio „upitne metode", a studiju je nazvao „grubom greškom".

"Bild": napad na Christiana Drostena

Tabloid je pritom svojim čitateljicama i čitateljima prešutio da se radilo o znanstvenoj „predobjavi”, čije rezultate u tom trenutku još nisu provjerili stručnjaci, a time se njih ionako nije moglo nazvati konačnima. Osim toga, tako je glasio prigovor, „Bild” nije korektno citirao, te je taj list tvrdio da „djeca mogu biti zarazna kao i odrasli” (naslovna fotografija). U dokumentu se na engleskom jeziku na tom mjestu koristio konjunktiv. Umjesto „mogu biti”, tako je nastalo „mogu”, a to znači da je „Bild” jednu potencijalnu stvar pretvorio u – navodnu činjenicu. Presserat je zaključio da je „Bild” tako višestruko prekršio jedno od najvažnijih načela novinarskog rada, a to je savjesnost.

„Bild” je svoju publiku obavijestio o tom ukoru, ali samo na online-stranicama, ali ne i u tiskanom izdanju. Taj tabloid, kako tvrdi Presserat, još od 2018. u svom print-izdanju nije obavijestio svoje čitatelje da je list ukoren od strane Vijeća za medije, odnosno nije objavio nikakve informacije o tome. Pravno se „Bild” ionako na to nije moglo „natjerati“. U jedanaest od 22 slučaja u prošloj godini ovaj tabloid to nije javno objavio. Ali „Bild” nije iznimka, i drugi se mediji ponašaju na sličan način.

"Presserat nije pravosuđe"

I samokontrola ima svoje granice. Presserat opominje, komunicira s redakcijama i pravnim službama nakladničkih kuća, kaže Sascha Borowski. Ali dodaje: "Presserat nije pravosuđe." Na temelju te izjave moglo bi se shvatiti da je instrument ukora – tupo oružje. Ali Borowski, inače novinar lista "Allgäuer Zeitung" može itekako dobro živjeti. Jer Presserat o svemu tome informira zainteresiranu javnost i s vlastitim objavama o „crnim ovcama” print i online-medija. Na web-stranici Presserata dokumentirani su svi javno izrečeni ukori od 1986. 

Presserat je, sve u svemu, zadovoljan načinom izvještavanja o pandemiji. „Morali smo se i mi udubiti u tu materiju, kao i političari i medicinari”, kaže Borowski o svom cehu. Što se tiče medijske etike, po njegovom mišljenju je branša obavila „dobar posao”.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!