Dalaj Lama slavi rođendan

Kada je u Njemačkoj nedavno provedeno ispitivanje javnog mnijenja o tome koga građani drže najmudrijim suvremenikom, trećina ispitanika bila je jedinstvena u mišljenju da ta titula može pripasti samo Dalaj Lami. On je u toj anketi daleko iza sebe ostavio Papu Ivana Pavla II, bivšeg južnoafričkog predsjednika Nelsona Mandelu i glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Kofija Annana. Prema vjerovanju Tibetanaca, današnji Dalaj Lama je 14. reinkarnacija Bude milosrđa koji je od 17. stoljeća ne samo duhovni, nego i svjetski tibetski vođa. Dalaj Lama upravo danas slavi svoj 70. rođendan što je dobra prigoda da se podsjeti na bogat i ispunjen život tog neobičnog čovjeka s vječnim smješkom na usnama i ogromnim naočalama.

On je kao reinkarnacija Dalaj Lame otkriven u dobi od dvije godine tako što je pri tradicionalnom ispitivanju točno odabrao one predmete koji su pripadali njegovom prethodniku, a na njegovom tijelu je također pronađeno i osam tradicionalnih znakova. Dječak je u dobi od pet godina odveden u tibetanski glavni grad Lhasu, gdje je od tada pomno pripreman za svoju buduću ulogu. No, vodstvo svog naroda morao je preuzeti znatno ranije nego što je prvobitno planirano. Naime, 1950. godine u Tibet je ušla kineska vojska tako da je novi Dalaj Lama već u dobi od 15 godina morao preuzeti i svjetovnu vlast. Sam Dalaj Lama kaže: „U doba kada sam preuzeo odgovornost ili, bolje rečeno, kada je odgovornost pod teškim uvjetima prebačena na moja leđa, bio sam još vrlo mlad i prepušten sam sebi s teretom vlasti. Nisam imao iskustava s tradicionalnim načinom vladavine. Ja sam stvarno bio vrlo lijen, glup i mlad redovnik.“

Kako bi spasio goli život, Dalaj Lama se 1959. godine sklonio u indijski grad Dharamsalu, odakle putuje po čitavom svijetu kako bi širio istinu o svojoj zemlji. Upravo u tome vidi pozitivnu stranu svog izbjeglištva: „Najgore su svih tih godina vijesti iz Tibeta koje su skoro sve žalosne i u nekim slučajevima čak tragične. Ali, kada pogledam 40 godina unazad, tada vidim da je porasla i svijest o Tibetu. Tome je pomalo pridonijela i moja odsutnost iz zemlje.“

Dosljedno odbijanje nasilja

Unatoč traumatičnim doživljajima i nasilju koje doživljava njegov narod, Dalaj Lama kategorički odbija svaku primjenu sile. On ne osjeća mržnju prema Kinezima i objašnjava da to stajalište nije plod političke strategije, nego njegovog dubokog uvjerenja: „Istina bi se u određenom smislu mogla shvatiti kao slabost, ali ona je dugoročno prava snaga. Primjena nasilja u prvi mah može biti primamljiva, ali na duge staze vlast koja je utemeljena na sili nema opstanka. To je upravo ono što se događa u Tibetu. Zato uvijek pokušavam objasniti drugim narodima koji se nalaze u sličnoj teškoj situaciji kao i mi da je nenasilna borba dugoročno daleko sigurnija i učinkovitija.“

Kako bi spriječio potpuno zatiranje tibetske kulture, Dalaj Lama je spreman priznati kinesku vlast u zamjenu za autonomiju Tibeta. To nailazi na kritiku mnogih Tibetanaca. Pa ipak, politika Dalaj Lame pokazuje male, ali važne pomake: od jeseni 2002. godine njegovo je izaslanstvo tri puta smjelo posjetiti Kinu i Tibet. Bio je to prvi kontakt s domovinom nakon devet godina potpune izolacije. U samom Tibetu nema nikakvih promjena – kineske vlasti i dalje pokušavaju uništiti ugled Dalaj Lame u njegovom narodu. A ako razočarenje zbog nedostatka političke perspektive uz sav optimizam ponekad i prevlada, Dalaj Lama traži utočište u svojoj vjeri: „Svaki Tibetanac ima snažnu potrebu da se vrati u svoju domovinu, pa tako i ja. Ali, budistički redovnik nema puno potreba. Najvažnije je pronaći smisao života. Život je mogućnost smislenog korištenja kreativnosti i duhovnosti. U tome vidim najviši cilj.“

Zbog svog angažmana u mirnom rješavanju statusa Tibeta Dalaj Lama je 1989. godine odlikovan Nobelovom nagradom za mir.