Daleko od demokracije

Trijumf ne iznenađuje: ankete uoči izbora predviđale su da će Putinovoj stranci Ujedinjena Rusija svoj glas dati preko 60% birača. Pobjedom na izborima predsjednik je tako dobio potrebnu legitimaciju da i ubuduće igra vodeću političku ulogu u Rusiji. Zapad u takvoj situaciji nema puno izbora: ne preostaje mu ništa drugo nego promatrati sa strane što se u Rusiji događa.

Putin „nacionalni vođa“

Izbori su bili referendum potpore politici Vladimira Putina, izjavio je nakon objave rezultata šef Ujedinjene Rusije, Boris Grizlov i dodao kako su izbori su potvrdili da je Putin „nacionalni vođa“. Ruski predsjednik je bio nositelj liste svoje stranke, jer mu nakon dva uzastopna mandata u Kremlju ruski Ustavne dozvoljava novu kandidaturu za predsjedničku dužnost. Kako očekuju stručnjaci Putin bi dvotrećinsku parlamentarnu većinu mogao iskoristiti za ustavne promjene, nakon kojih bi više moći u državi dobio upravo on sam, bez obzira na kojoj se god funkciji ubuduće nalazio. Putin je već uoči izbora rekao da bi mu uvjerljiva pobjeda dala „moralni mandat“ da i dalje u Rusiji igra vodeću ulogu. Predizborne kalkulacije su mu se poklopile, a ruski birači su mu podarili priželjkivani rezultat. Preciznije rečeno: Putin je dobio enormnu potvrdu svoje politike, a u idućem sazivu Dume će biti zastupljene četiri stranke. Putin ima dakle veliku moć, a zadovoljene su i demokratske forme.

Glavi gubitnik izbora - demokracija

U Putinovoj Rusiji u kojoj je politika postala pompozno insceniranje, a glavnu riječ vode kremljanski intriganti i netransparentne namještaljke pogled se mora malo pozornije baciti iza kulisa. A kad se to učini shvati se vrlo brzo da je ruski pluralizam umjetna tvorevina: Kremlju bliske stranke u parlamentu imaju dvije trećine mandata. Jedina oporba su komunisti…doista bizarna situacija.

Gubitnik ovih izbora je bez sumnje demokracija i demokratske, ruskim Ustavnom predviđene, institucije, prije svih parlament. A Duma je sada postala instrument u rukama moćnika iz Kremlja, igračka koja će odigrati planiranu ulogu kako bi se zacementirala Putinova politička budućnost. Gubitnici izbora su i ruski oporbenjaci, koji su marginalizirani, posvađani, a oporbene stranke moraju pokušati pridobiti povjerenje građana i postati vjerodostojne. Na tom se putu ne smije previše osloniti na pomoć izvana.

Vladimir Putin je bez sumnje na strani dobitnika. Velika pobjeda potvrdila je njegovu politiku…a koga uopće zanimaju brojne izborne manipulacije i nepravednosti, neistine i kult ličnosti, koji je dominirao predizbornom kampanjom?

Što s Putinom nakon Putina?

Upitno je mogu li se kao dobitnici osjećati i milijuni Rusa koji tako zdušno priželjkuju stabilnost i prosperitet, i koji se boje kaosa i raspada zemlje? Njihove motive i njihove strahove moramo shvatiti ozbiljno. Svojim glasovima oni su svjesno i s predumišljajem ojačali poziciju jednog čovjeka za kojeg je demokracija samo fasada i koji i dalje otvorenima ostavlja odgovor na ključno pitanje: što će ubuduće biti Vladimir Putin?

Postoji li možda „master-plan“ za očuvanjem moći? Na kojem će on položaju ubuduće, nakon što mu istekne predsjednički mandat, utjecati na zbivanja u i oko Rusije? Odgovora nema, a nema čak nikakvih naznaka…U Rusiji se sve zavija maglom, sve se pokriva velom tajni…a sve češće vlada autoritativni duh. Građani su tu samo da aklamacijom podrže moć.

Potrebne su promjene iznutra

Njemačka, Europa i svijet postali su samo gledatelji koji stoje pred tom kulisom. Oni bi mogli kritizirati Rusiju, ali oni znaju da su prijetnje besmislene. Još gore: politička suradnja s Rusima na mnogim je područjima važna, i bilo bi kontraproduktivno kazniti Rusiju političkom toljagom, odjednom zamrznuti sve kontakte i angažaman, prekinuti poslovne veze. Promjene, odnosno demokratska poboljšanja u Rusiji mogu se dogoditi samo iznutra. Izbori za Dumu su pokazali da je put do tih promjena još poprilično dug.