Demokratski signal iz Libije

Da su islamističke snage loše prošle na prvim slobodnim izborima u Libiji na prvi pogled začuđuje. Za razliku od Tunisa i Egipta, gdje su pobunu u početku nosili mladi sekularni aktivisti s Facebooka, pobuna protiv Muamera el Gadafija od početka je stajala pod sumnjom da ju vode islamisti. Ta zemlja nije imala tradicije civilnog društva, nitko nije poznavao aktiviste i njihove motive - a televizijske slike su prikazivale teško naoružane pobunjenike čiji su borbeni pokliči bili stihovi iz Kurana.

S birališta su Libijci poslali drukčiji signal. Najjača snaga je razmjerno liberalni Savez nacionalnih snaga bivšeg šefa prijelazne vlade Mahmuda Džibrila koji je osvojio 39 sjedišta. Muslimanska braća osvojila su u Libiji 17 sjedišta i na drugom su mjestu.

Ali, bilo bi preuranjeno govoriti o zaokretu trenda u korist liberalnih snaga u Libiji ili pogotovo čitavoj regiji. Jer, najveća "frakcija" u novoj libijskoj Nacionalnoj skupštini su neovisni kandidati koji su osvojili 120 zastupničkih mjesta. Pretpostavlja se da su oni većinom zastupnici regionalnih ili plemenskih interesa. Za koje interese će se oni zalagati na nacionalnoj razini zasad je potpuno nejasno.

Loš ishod Muslimanske braće može se, među ostalim, objasniti i činjenicom da oni u Libiji nisu imali tradicionalne organizacijske strukture. Sad se oni bore za naklonost neovisnih zastupnika. To znači da bi njihov utjecaj mogao porasti i u Libiji - u zemljama poput Egipta i Sirije oni ostaju u dogledno vrijeme važan čimbenik moći.

Između demokracije i šerijatskog prava

Uz to se ne smije zaboraviti da se program libijskih izbornih pobjednika ne može usporediti s liberalnim strankama u zapadnim zemljama. Mahmud Džibril je prije svega nadaren taktičar koji vješto i populistički zna komunicirati i s konzervativnim miljeom. On simbolizira cilj demokratske Libije isto kao i izgradnju modernog civilnog društva. Ali, on je isto tako rano najavio da će islamsko šerijatsko pravo biti jedan od glavnih oslonaca budućeg ustava. Odustajanje od takvog vjerskog pravnog temelja u Libiji ne bi naišlo na konsenzus kao ni u drugim zemljama te regije.

Senzacija je zato u Libiji ne izborni rezultat nego relativno miran tijek izbora. Unatoč nedostatku demokratskih iskustava i brojnim nasilnim sukobima proteklih mjeseci Libijci su pokazali da svoju budućnost mogu uzeti u vlastite ruke. Put do "Nove Libije" još je dug, ali ide se u pravom smjeru. Isto tako kao što je ispravno bilo da su zapadne sile pobunjenicima u pravom trenutku priskočile u pomoć i vojnim sredstvima. Sad bi i politička potpora trebala ojačati.