Digitalna pismenost ne ovisi (samo) o novcu

Povratak u staru školu povodom 30. godišnjice mature - novi direktor vodi nekadašnje maturante kroz školu, pokazuje im menzu za nastavu s cjelodnevnim boravkom i novu inkluzijsku učionicu u kojoj zajedno uče djeca s hendikepom i bez njega. Ostale učionice ne izgledaju puno drukčije nego što su izgledale prije 30 godina. Stolice su okrenute prema zelenoj ploči. Jedan bivši učenik pita: "Što je s interaktivnim pločama?" Konačno, trenutno se puno priča o uporabi elektronskih medija u nastavi. Direktor mora ovu temu preskočiti: "Ne, s time u pravilu ne radimo."

Interaktivne umjesto zelenih ploča

Ova gimnazija nije usamljen slučaj. Zastupljenost novih medija u njemačkim učionicama snažno varira od škole do škole. Dok su u nekima "pametne ploče" već odavno u svim prostorijama zamijenile zelene i učenici u klupama rade s tabletima, druge "kaskaju" daleko iza digitalnog doba. U jednoj međunarodnoj studiji sada je po prvi put istraženo koliko se dobro učenici snalaze s novim medijima. U studiji pod nazivom "International Computer Information and Literacy Study" (ICILS) intervjuirani su i testirani učenici iz 24 zemlje, među kojima i Njemačke i Hrvatske. Radi se o polaznicima osmog razreda koji imaju najmanje 13 i pol godina. Velike razlike u opremljenosti njemačkih škola digitalnim medijima odražavaju se i u rezultatima studije: njemački učenici su po računalnoj i informacijskoj pismenosti u sivom prosjeku. U vrhu su Češka, Kanada i Australija.

Mali Nijemci malo znaju o kompjutorima

Njemački rezultat je, međutim, još bolji nego što je očekivao Sven Kommer, profesor pedagogije na Rajnsko-vestfalskoj tehničkoj visokoj školi u Aachenu (RWTH) i predsjednik inicijative "Bez medija nema obrazovanja". On poznaje mnoge škole u kojima su elektronski mediji još "strani pojam". Posebno ga brine jedna druga brojka iz studije: da oko 30 posto njemačkih učenika vrlo malo zna o računalima. "Oni kasnije neće biti spremni za svoja buduća zanimanja, jer danas ni automehaničar ne može bez digitalne tehnologije", kaže Kommer. Upadljiva je slaba digitalna pismenost učenika iz doseljeničkih obitelji i djece iz socijalno ugroženih obitelji.

Njemački osmaši "kaskaju" za prosjekom

U Njemačkoj je studiju koordinirao Institut za istraživanje razvoja školskog odgoja pri Sveučilištu u Dortmundu. Pod povećalo su uzete 142 škole. Tim okupljen oko profesora Wilfrieda Bosa i profesorice Birgit Eickelmann sa Sveučilišta u Paderbornu istražio je kako se učenici nose s testovima sastavljenim za rješavanje na kompjutoru, što učitelji i učenici misle o digitalnoj opremljenosti njihove škole i koliko se nove tehnologije koriste u školskoj nastavi. Rezultati istraživanja su pokazali da je korištenje novih medija u njemačkim školama daleko ispod prosjeka čak i onda kada su one dobro opremljene. Dok u prosjeku 53,6 posto osmaša koristi kompjutor barem jednom tjedno, njemački osmaši s 31,4 posto "kaskaju" daleko iza prosjeka. U toj kategoriji prednjače Australci i Danci.

Gotovo svaki njemački srednjoškolac (u Njemačkoj osnovna škola završava 4. razredom, op. ur.) ima danas mobitel ili pristup kompjutoru u svom domaćinstvu. Tinejdžeri su vrlo vješti u dopisivanju preko WhatsAppa, postavljanju fotografija u mrežu preko Instagrama i znaju kako se mogu sadržaji postaviti na YouTube. Ali znaju li se snalaziti u džungli koja vlada na internetu? "U društvu kojim dominiraju medijske tehnologije treba se znati snaći", kaže medijski pedagog Sven Kommer: "Treba znati, na primjer, kako nastaje lista rezultata u Googleovoj tražilici i kako je vrednovati ili kako se mediji mogu koristiti za stvaranje mišljenja." Medijska kompetentnost je bila i predmet istraživanja studije ICIL. Bos i Eickman ističu kako je tehnološki razvoj u svijetu munjevit zbog čega sve važnije postaje sadržaje u raznim medijima birati, sortirati i filtrirati da bi ih se moglo bolje razumjeti i koristiti.

Bez interneta nema obrazovanja?

Da njemačke škole baš nisu pioniri u uporabi digitalnih medija nije novost. Još 1996. godine je njemačko Ministarstvo za znanost i istraživanje zajedno s Njemačkim telekomom pokrenulo program "Škole na mrežu" kojemu je bio cilj sve škole u Njemačkoj - tada ih je bilo 35.000 - spojiti na internet. Ta inicijativa na nacionalnoj razini je 2012. obustavljena. Njemačke škole doduše u međuvremenu imaju priključak na internet, ali još onda je voditeljica projekta Maria Brosch upozoravala da priključak na internet nije dovoljan. "Nedostaju pametni koncepti", kaže Sven Kommer iz inicijative "Bez medija nema obrazovanja": "Učitelji uopće ne znaju što je sve moguće s novim medijima u nastavi."

Iz vlastitog iskustva u učiteljskoj izobrazbi zna da su mnogi budući učitelji i danas još skeptični prema novim medijima: "Oni se boje da se s kompjutorskim programima ništa ne može naučiti i da je to sve ionako samo igranje." Ta zapažanja potvrđuje i nova studija. Većina njemačkih učitelja se boji da bi učenici mogli koristiti kompjutore kao izvor informacija koje će kopirati. Pa čak i na RWTH-u u Aachenu, ukazuje Kommer, u učiteljskoj izobrazbi postoji samo jedan obvezan seminar koji se bavi mogućnostima korištenja novih medija u nastavi. Pritom, kaže, postoji čitava paleta mogućnosti, puno više od pomoći u učenju novih riječi i vježbanju matematike; uz pomoć pametnih telefona ili tableta mogu se proizvoditi čitave filmske priče i podcasti: "Ako se neka tema ovako obradi, može se automatski nešto naučiti i o digitalnoj tehnologiji."

Autori studije na kraju zaključuju kako nije dovoljno da djeca odrastaju u okruženju koje vrvi od novih tehnologija. Treba ih naučiti kako koristiti medije u svrhu stjecanja novih znanja i sposobnosti. Stoga treba još puno više investirati i u opremu škola i u adekvatno obrazovanje učitelja - i u visoko razvijenoj Njemačkoj.

Pojedinosti o rezultatima ovog istraživanja u Hrvatskoj objavit ćemo idućeg tjedna.