Dijaspora opominje političare u BiH
7. kolovoza 2018
Fuada Hatkić se i danas jasno sjeća kada je u studenome 1993. godine pobjegla iz BiH i stigla u svoju današnju domovinu Švicarsku. Bila je ranjena i izgladnjela, prisjeća se ona. Hatkić je rođena u Tesliću, malom gradu koji se danas nalazi u Republici Srpskoj i koji je prije 25 godina sa svojom tada četiri mjeseca starom kćerkom zbog rata morala napustiti. Ipak, Fuada Hatkić je imala sreće. Uspjela je preko Srbije, Mađarske, Austrije i Njemačke stići u Švicarsku. „Mnogi moji sugrađani nisu preživjeli taj put", priča ona.
U Švicarskoj je ova socijalna pedagoginja uspjela započeti novi život. Ali danas je potresena hajkom koja se vodi protiv izbjeglica u njenoj nekadašnjoj domovini. „Upravo mi bismo morali znati bolje", govori ona. Hatkić se srami politike u BiH i mnogih Bosanaca i Hercegovaca, koji se prema izbjeglicama iz Sirije i drugih zemalja ponašaju kao da su bezvrijedni. Zbog toga je prije nekoliko dana sa svojom kćerkom Amilom pokrenula peticiju #WeilWirMenschenSind (#jersmoljudi), koju podržava i bečki bloger Christoph Baumgarten. U otvorenom pismu upućenom bh. vlastima ona poziva političare da stanu na kraj takvom ponašanju i širenju negativnog raspoloženja prema izbjeglicama: „Političari dopuštaju da se širi takvo raspoloženje. Izbjeglice se nazivaju lopovima i prijetnjom za Bosnu. Kao da su oni nešto čega se treba bojati."
Bez krova nad glavom
Hatkić ne želi ni da zamisli kroz što oni moraju prolaziti dok bježe. Međutim, 7.000 izbjeglica, koliko ih je ove godine stiglo u BiH, u toj državi ne čeka nikakvo olakšanje. Upravo suprotno. Mnogi moraju živjeti na ulici ili zbijeni u šatorima. Često bez hrane ili krova nad glavom. „Postoji Centar za izbjeglice u blizini Mostara, koji vode vlasti", govori Baumgarten i dodaje: „Ali tamo sve funkcionira napola."
U Sarajevu su izbjeglice smještene u pomoćnim smještajima i o njima se brinu humanitarne organizacije. Postoji i određeni broj građana i nevladinih organizacija koji izbjeglicama pomažu svim svojim kapacitetima. Ali, i njima polako nestaje novca i resursa. „S druge strane postoje i divlji šatorski kampovi, a u Bihaću je nekoliko stotina ljudi smješteno u jednoj napuštenoj tvornici", govori Baumgarten.
Za izbjeglice je posebno opasno na granici s Hrvatskom. Nedavno je jedan od izbjeglica zadobio teške ozljede od strane hrvatske policije nakon što je pokušao prijeći granicu. „Ljudi su trenutno u Bosni zatočeni", govori Baumgarten. Kada se zatvorila "Balkanska ruta", to je uzrokovalo humanitarne katastrofe. Otvoreno pismo zato nije samo upućeno vlastima BiH, nego i Europskoj uniji. Jer je upravo EU Bosnu i Hercegovinu ostavila na cjedilu. Bosanski bulevarski mediji zatvaraju ovu negativnu spiralu, objašnjava Baumgarten.
Peticija do sada ima 150 potpisnika i mnogo podržavatelja, među kojima su i bosanska umjetnica Aida Šehović, koja danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i Denisa Husić, koja je aktivna u Socijaldemokratskoj stranci Austrije (SPÖ) u Gornjoj Austriji. Podrška ovoj inicijativi stiže i iz Njemačke, Srbije, ali i iz Slovenije.
„S huškanjem treba prestati"
Bečki portal „Kosmo" svojim pozivom na peticiju također je skrenuo pažnju na ovu inicijativu. Ovaj list se fokusira na doseljenike iz bivših jugoslavenskih republika u Austriji. „Želimo izvještavati o aktualnom stanju u Bosni da bi se čuo glas izbjeglica u toj zemlji, kao i više od tisuću volontera koji im pomažu", govori novinarka Kosma Dušica Pavlović, koja je otvoreno pismo prevela na bosanski jezik.
Naravno da za državu kao što je BiH nije moguće da ima iste standarde kao što ih imaju Austrija, Švicarska ili Njemačka, kaže Pavlović. Ali kada bi se barem prestalo s huškanjem i zajamčili minimalni standardi, to bi već bilo nešto. „Ova tema ne tiče se samo BiH, nego i EU", objašnjava njen kolega i novinar Manuel Bahrer i dodaje: „Mi želimo da i o tome podignemo svijest." Urednici se nadaju da će se pojaviti još mnogi video zapisi gdje izbjeglice pričaju svoje priče.
Službene izjave vlasti ne očekuje ni jedan od inicijatora. Ali nada umire posljednja, kako to objašnjava Baumgarten: „Ako će se kroz peticiju privući pažnja na razini EU-a, bosanske vlasti će se naći pod pritiskom da stvari isprave. Najkasnije tada će morati reagirati."