Djeca i tete u vrtićima dijele istu krizu

Situacija u organiziranju javnoga predškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj već dugo je alarmantna, no čini se da nitko ne može ili ne želi zaustaviti njezino otklizavanje u još gore stanje. Dobar pokazatelj za to je već i činjenica da u Zagrebu koji bi trebao imati ponajbolje uvjete, prenatrpanost postojećih kapaciteta doseže u dječjim vrtićima cifre gotovo dvostruko veće od predviđenih standardima, a u jaslicama i nadomak trostrukima. Pritom trend ukazuje na zaključak da će se prilike do daljnjeg samo pogoršavati.

Nije teško uvidjeti da su s obzirom na to najviše oštećena djeca i njihovi roditelji, te s druge strane odgojitelji, tj. mahom odgojiteljice, popularne „tete“ u vrtićima i jaslicama. One su krajem listopada u Zagrebu čak organizirale prosvjed zbog uvjeta u kojima se zatekao čitav sektor, i to šest godina nakon donošenja Državnog pedagoškog standarda. Prošla je puna godina otkako je trebalo završiti prijelazno razdoblje implementacije standarda, a problemi se nasuprot tome gomilaju: manjak prostora i kadra, loši uvjeti rada, nedovoljna opremljenost, krah tzv. socijalnog dijaloga.

Rast profesionalnih oboljenja

„Nitko nas dugo nije želio saslušati, bili smo prinuđeni po prvi put izvesti takav jedan korak i čak zaprijetiti štrajkom. Mi smo nakon 17 godina ostali bez kolektivnog ugovora, a na naše primjedbe odavno se nitko ne obazire, nema razvojne politike“, rekla nam je zagrebačka odgajateljica Božica Žilić, inače predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK). Ispričala nam je kako pritom raste broj profesionalnih oboljenja u njezinoj struci, stradavaju im kralježnica, glasnice, štitnjača, krvožilni sustav, itd.

Tek nakon prosvjeda upozorenja, zagrebački gradski pročelnik za obrazovanje pristao je na zakazivanje sastanka s njima. Još ćemo vidjeti s kakvim ishodom, no treba uočiti da je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nedavno javno prozvao predškolske odgajatelje nazvavši ih neradnicima. „Takav odnos politike prema nama u biti eskalira već 20 godina, a neki sad već očito više ne mogu ni birati riječi. Jer osobito gradovi kao vlasnici najvećeg broja predškolskih ustanova, uz privatne i vjerske, ne uspijevaju se prilagoditi stručnim standardima za 21. stoljeće“, nastavlja nam tumačiti Žilić.

Saznali smo kako nedostatak sredstava za opremu i potrošni materijal nerijetko kompenziraju roditelji, ali same i „tete“ iz svog džepa. „Jednostavno nekad ne možete reći djetetu da više nema papira ili boje. Roditelji su pritom puni razumijevanja, no svima je već dosta da se sve pravda krizom. U našem sektoru kriza je, izgleda, počela znatno ranije, pa jedva da se i sjećamo kad je nije bilo, Sindikat je na sve to upozoravao još davno, a sad nam je došla voda do grla“, rezignirano zaključuje predsjednica SOMK-a.

Svima jednake socijalne uvjete

Ilustracije radi, spomenimo da u Zagrebu radi oko dvije i pol tisuće odgojitelja, uz gotovo 300 stručnih suradnika. Zaduženi su za približno 35 tisuća djevojčica i dječaka predškolskog uzrasta, podijeljenih u gotovo tisuću i pol grupa na preko 200 lokacija. Ni u drugim hrvatskim gradovima nije bolje stanje, a često je i gore. Rijeku tako već neko vrijeme obilježava spor između gradske uprave i roditelja okupljenih u udrugu „Vrtić za svu djecu“. Gradski oci naime skloni su zasad subvencionirati u većem iznosu samo trošak za onu djecu koja pohađaju ustanove u javnom vlasništvu.

S tim se u ovoj udruzi ne slažu, smatrajući da se to obija preko leđa djece i njihovih roditelja, naročito znamo li da Grad nije sam u stanju otvoriti dovoljno kapaciteta za sve. To znači da nemaju svi roditelji u konačnici izbora, a za to ne bi smjeli biti faktički novčano kažnjavani. Udruga stoga poziva gradske vlasti na zakonsku obavezu omogućavanja svima jednakih socijalnih uvjeta, no Grad Rijeka negira takvo rezoniranje. Naravno, s adrese „Vrtić za svu djecu“ poručuju da to nije jedino kritično mjesto u ukupnoj problematici.

Ohrabrujući primjer Pule

„Predškolske ustanove u Hrvatskoj slabo su dostupne siromašnoj djeci, čime se produbljuje stvaranje nejednakih uvjeta odgoja i obrazovanja. Naša udruga zalaže se za osvještavanje značaja institucionalnog predškolskog odgoja da bi on postao stup hrvatskog obrazovnog sustava i omogućio svoj djeci isto pravo i uvjete“, izjavila nam je Mirna Međimorec, glasnogovornica ove riječke nevladine udruge. Dodala je da je postojeća organizacija vrtića u Hrvatskoj uglavnom zamišljena kao servis za zaposlene roditelje, dok oni bez posla nemaju jednaku mogućnost pristupa toj skrbi.

Nezaposleni roditelji mogu se nadati upisu djece jedino tamo gdje ostane slobodnih mjesta, što tu kategoriju stanovništva dodatno onemogućuje u traženju zaposlenja, a djeci uskraćuje mogućnost primjerene socijalizacije i stjecanja sistematične naobrazbe. „Stoga se zalažemo za uvođenje informatičke podrške e-Vrtić po uzoru na Grad Pulu“, rekla je Međimorec za DW, „kojom bi se vršio transparentan, centraliziran, jedinstven i pravedan proces upisa u sve vrtiće, čime bi se izašlo ususret i roditeljima nižeg socijalnog statusa“.