'Dobronamjerni kolonijalizam' nevladinih organizacija

Nakon zločina u Srebrenici, gdje su srpski vojnici ubili na tisuće muslimanskih muškaraca i dječaka, udovice i majke su uz pomoć stranih donatora osnovale nevladinu organizaciju „Majke Srebrenice" i počele svijet upoznavati a počinioce suočavati s „tamnim poglavljem" povijesti. Njihova potresna priča simbolizira ulogu nevladinih organizacija (NGO) kao efikasnih, progresivnih i autentičnih predstavnika lokalnog društva. Ali, kako primjećuje američka politologinja Patrice C. McMahon, realnost obično izgleda posve drugačije, piše njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). "Na primjeru Bosne i Kosova ona skicira uspon i pad napuhanog NGO-sektora od kojeg, nakon povlačenja novca sa Zapada, ne ostaje puno više od razočaranja i iznevjerenih očekivanja."

Njemački list potom citira tezu ranijeg glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa-Ghalija iz 1992., po kojoj „mir u najširem mogućem smislu nije moguće postići samo uz pomoć sustava UN-a i njenih država-članica". Vraćajući se na teze iz knjige "NGO-Game" autorice Patrice C. McMahon i Bosnu list piše: „Nakon rata u BiH međunarodna zajednica je pod vodstvom UN-a željela obnoviti zemlju i podstaći pomirenje među etničkim grupama.

S puno novca i entuzijazma ali s malo znanja o situaciji na terenu je „Humanitarni klub" sredinom devedesetih upao u Bosnu i nakon početne humanitarne pomoći počeo raditi na jačanju civilnog društva. Međunarodne nevladine organizacije osnivaju lokalne ogranke, zapadni akteri iz vladinog i nevladinog sektora otvaraju nove NGO ili ulaze u neravnopravna partnerstva s lokalnim akterima određujući njihovu agendu s obzirom na financijsku premoć.

Lokalne organizacije počinju svoje projekte kreirati po želji donatora. Umjesto da se uzajamno uvezuju i jačaju, počinju se ponašati kao konkurencija jedni drugima. Pri tom često agiraju ne vodeći računa o potrebama i interesima stanovništva, koje predstavljaju".

Nedostatak dugoročne strategije

FAZ u članku dalje navodi, citirajući teze Patrice C. McMahon, kako je međunarodnoj zajednici nedostajala zajednička i dugoročna strategija ili u najmanju ruku efikasna koordinacija aktivnosti. Problem je bio i način financiranja - od projekta do projekta. Sve to je dodatno spriječio samoodrživi razvitak nevladinih organizacija. A onda je opao interes za Bosnu i uprkos velikog financijskog ulaganja u civilni sektor, on je danas slab i duboko podijeljen, prosuđuje ova politologinja.

Kao drugi primjer ona navodi Kosovo gdje je, za razliku od BiH, i prije intervencije međunarodne zajednice, postojalo „aktivno i razvijeno civilno društvo". Ali po dolasku stranog NGO-sektora, fokus se stavlja samo na potrebe albanskog stanovništva, što nije bilo u skladu s jačanjem multietničkog društva, što je deklarativno bilo jako važna donatorima. I tako se civilno društvo, po riječima Patrice C. McMahon „endžioiziralo (NGO-iziralo), ono je naraslo i istovremeno postalo zavisno od stranog novca i ideja", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Na kraju list zaključuje: „Autorica McMahon toliko ponavlja središnje teze, da na kraju svi shvaćaju da doduše ima dobrih i važnih nevladinih organizacija, ali da negativni primjeri ipak pretežu". "Sustav međunarodnog financiranja, nedostatak polaganja računa za što se troši novac, hijerarhijska partnerstva s lokalnim akterima ona naziva 'dobronamjernim kolonijalizmom'. Sve to po mišljenju Patrice C. McMahon može čak biti i štetno za razvoj postkonfliktnih društava", zaključuje na kraju Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Priredila Jasmina Rose