Donacija organa u islamu

Tema poklanjanja, odnosno, transplantacije organa u islamskim zemljama povod je čestim raspravama. Naime, u Kuranu prema kojem se mnogi muslimani orijentiraju i danas kada su u pitanju teme vezane za svakodnevni, svjetovni život, ne postoje nikakve upute. Vjernicima po ovom pitanju preostaju jedino preporuke, odnosno, pravila, takozvane fetve, izdane od strane muslimanskih učenjaka i teologa. Problem je jedino u tome što se one razlikuju - ovisno o tome je li autor određene fetve pristaša ili protivnik transplantacije organa. Oni koji se protive donacijama organa pozivaju se na određene kuranske stihove koji govore o nepovredivosti ljudskog tijela kao jednog od osnovnih vjerskih principa.

 

Tko je pravi vlasnik ljudskog tijela?

"Protivnici su mišljenja da ljudsko tijelo mora i nakon smrti biti zaštićeno. Ovakve formulacije se mogu naći i u Kuranu kao i u govorima nekih proroka. Stoga kritičari uvijek navode kako odstranjivanje pojedinih dijelova tijela nije dozvoljeno, pogotovo u slučaju ako osoba pri tome nije zaštićena – kao u trenutku kada više nije na životu“,  kaže Mohamed Ghaly, profesor islamistike sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj. Osim toga, dodaje ovaj stručnjak, postavlja se i pitanje: tko je zapravo vlasnik ljudskog tijela? U islamu vrijedi da je jedini vlasnik i zaštitnik tijela Bog osobno, odnosno, Alah. Samim time, kaže Ghaly, ono što nam zapravo ne pripada ne možemo niti poklanjati.

Muslimani u Indiji i Pakistanu ne dozvoljavaju transplantacije

Usprkos tome, međutim, u Kuranu ne postoji apsolutna zabrana vezana za ono što se s mrtvim tijelom smije činiti. Kako kaže Saim Yeprem, profesor islamske teologije – u pravilu vrijedi da ako nešto nije potpuno zabranjeno, onda je dozvoljeno. No, mnogi ne poznaju ovaj pravni princip pa samim time sumnjaju u ispravnost donacije, odnosno, transplantacije organa. Rješenje po njegovom mišljenju leži u boljoj informiranosti vjernika, iako se, kaže, Yeprem, donacije organa itekako prakticiraju u islamskim zemljama ali to naravno ne smije biti iz komercijalnih razloga: "Transplantacije moraju biti u skladu s etičkim pravilima i osnovnim principima islama“.

No, jedno od najvažnijih pravila prema kojima bi se muslimani zapravo mogli ravnati usvojeno je na Međunarodnoj konferenciji islamskih učenjaka 2008. godine, a tiče se definicije smrti uopće. Od tada vrijedi – prestanak rada srca jednak je prestanku rada mozga. Tada je odlučeno i da transplantacija organa nakon smrti ne predstavlja nedostatak poštovanja prema preminuloj osobi. Na poklanjanje organa se u prvom redu mora gledati kao na čin suosjećanja prema drugima. Isto tako, dozvoljeno je i poklanjanje organa od strane još živućih osoba ukoliko je korist za primatelja veća od eventualnih posljedica ili štete samog donatora. Pa ipak, usprkos ovim zapravo sasvim jasnim fetvama, lokalne razlike u gledanju na ovu temu ipak postoje. "Moj je dojam da zemlje južne Azije u pravilu odbijaju transplantaciju organa – posebno muslimani u Indiji i Pakistanu. Ovdje su čak objavljene i pojedine fetve koje zabranjuju poklanjanje organa. Rasprave na ovu temu su u ovim zemljama doista teške“, kaže Mohamed Ghaly.

Saudijska Arabija najnaprednija

Od svih muslimanskih zemalja Saudijska Arabija je po ovom pitanju najnaprednija. U ovoj zemlji su još u 70-tim i 80-tim godinama izdane fetve prema kojima je poklanjanje organa dozvoljeno. Rezultati su još i danas vrlo vidljivi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, broj poklonjenih organa u Saudijskoj Arabiji posljednjih godina stalno raste.

 Autor: Özay Basak, Sezen Basak (žt)

Odg.ur.: D. Dragojević