Doris Behrends - babica iz Bad Salzungena

Ovdje, u Bad Salzungenu, jednom idiličnom mjestu u njemačkoj pokrajini Tiringiji koja broji oko 16.000 stanovnika, radi babica Doris Bahrends. Iako se ovim poslom bavi još od 1974. godine, ne može se reći da joj je on u međuvremenu postao dosadan. Dva puta godišnje, ova 59-godišnja energična žena, posjećuje razne seminare na kojima neumorno prikuplja znanja s područja takozvane aromatske terapije, homeopatije i akupunkture.

Poslije radnog vremena u bolnici, odlazi u kućne posjete i vodi seminare u kojima žene priprema za porod ali i za vrijeme nakon njega. Njih održava kod kuće, u posebnoj prostoriji koju je uredila prije nekoliko godina uz pomoć supruga, iskusnog zanatliju.

Ljubav prema poslu je njezina najveća motivacija. „ Žene su jako zahvalne za ovu dodatnu pomoć i podršku. Ja to znam i osjećam te mi stoga nije teško ponekad moj radni dan produžiti s osam na recimo i do dvanaest sati“, objašnjava Doris Behrends.

„Moja su mi djeca strašno važna“

Bez obzira na dužinu radnog dana, Doris Bahreds uvijek nađe vremena za svoju obitelj. Sretna je da njezina djeca još uvijek žive u Bad Salzungenu s obzirom da sve više mladih ljudi napušta ovo mjesto u potrazi za poslom. „ Moja su mi djeca strašno važna i drago mi je kada su oko mene. Zapravo ne prođe niti jedan dan a da se ne vidimo. Već prema tome, ovisno o okolnostima ili zajedno doručkujemo, popijemo kavu ili pak skupa večeramo“, kaže Doris.

Ova majka četvero djece upravo je iz obitelji uvijek iznova crpila snagu kada je u poslovnom smislu željela isprobati nešto novo. Tako je bilo prije 20 godina, nakon pada Zida. Naime, poslije ponovnog ujedinjenja zemlje, na istoku Njemačke se rijetko tko usudio dobiti dijete čime je natalitet pao za jednu trećinu. Samim time se i Doris Bahrends bojala da ne ostane bez posla.

Nove mogućnosti nakon ujedinjenja Njemačke

Međutim, već ubrzo nakon ujedinjenja zemlje, Doris Behrends je imala više posla nego u vremenima DDR-a. Društvene promjene koje su nastupile, donijele su štošta novog pa su se tako i babicama otvorile nove mogućnosti. „ Promjenio se način razmišljanja. Primjerice, odjednom su i očevi željeli prisustvovati porodu. Otvorile su se i nove mogućnosti u načinu poroda. Žene su počele rađati ne samo u krevetu već i na takozvanoj porođajnoj stolici ili stolici bez naslona. Osim toga, počeo se primjenivati i porod u vodi. Za sve ovo smo mi babice bile jako, jako otvorene i posjećivale smo nevjerojatno velik broj seminara“, prisjeća se Doris Behrends.

Gotovo istodobno s političkim promjenama u zemlji, i u privatnom, obiteljskom životu Doris Behrends se dogodila promjena, jedan novi početak. Udala se po drugi puta i to za jednog „ Zapadnjaka“, Nijemca iz zapadne Njemačke s kojim je dobila i svoje četvrto dijete: kćer Francisku. Time se njezin san o petero djece gotovo ispunio.

Danas ova 59-godišnjakinja ima petero unučadi no s obzirom da joj upravo djeca predstavljaju najveću radost, kaže da bi bilo lijepo imati ih još toliko.

Posao babice je više od običnog posla

Koliko je djece uz njezinu pomoć ugledalo ovaj svijet? „ Već prije trideset godina ih je bilo tisuću“, sjeća se Behrends i dodaje da je tada prestala brojati.

No, usprkos tolikom iskustvu, njoj svaki porod i dan danas predstavlja nešto posebno.

„ Ne može se reći da je riječ o „poslu“. Radi se o uvijek iznova o posebnim iskustvima. Kada se dijete rodi to je svaki puta čudo za sebe; kada otvore očice, počnu osjećati i tražiti. Naravno da je puno toga u međuvremenu postalo rutina, no usprkos tome, uvijek iznova se provlače i osjećaji“, kaže ova babica koja i nakon toliko vremena u rađaoni ponekad pusti pokoju suzu.

Autori: Eugen Theise / Željka Telišman

Odg.ured: Nenad Kreizer