„Dozvola“ za sjedenje na dvije stolice

Glavni tajnik NATO-saveza Jens Stoltenberg sudjeluje na konferenciji o sigurnosti u regiji, dok se istovremeno u okolici Beograda odvija vježba srpske policije i NATO, koja je posvećena reagiranju u slučaju prirodnih katastrofa. Vježbu prate i protesti građana Mladenovca, koji se pod parolom „NE NATO" okupljaju u centru grada.

„Osjećam se bijedno jer NATO konvoji prolaze kroz grad, isti oni koji su nam svakodnevno bacali 500 bombi na glave", zapisao je jedan od učesnika protesta.

Jens Stoltenberg je negodovanje građana i loše emocije pokušao ublažiti objašnjenjem kako „mnogi ljudi u Srbiji imaju loše sjećanje na bombardiranje 1999. godine, ali to smo tada uradili kako bismo zaštitili civile i zaustavili Miloševićev režim". Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je sa svoje strane naglasio da se, bez obzira na bolna sjećanja, zbog budućnosti mora surađivati i s NATO.

Najviši nivo partnerstva

Protesti građana samo su dio neke vrste javne rasprave o odnosima Srbije i NATO nakon bombardiranja 1999. godine. Srbija ima proklamiranu politiku vojne neutralnosti, ali je istovremeno vlast Aleksandra Vučića odnose sa NATO dovela na najbliži mogući nivo od demokratskih promjena 2000. godine.

Ravnoteža se donekle uspostavlja vojnom suradnjom s Rusijom, ali brojke pokazuju da je stupanj suradnje sa NATO daleko veći. Tokom ove godine planirano je 19 vojnih vježbi s članicama NATO, a devet s Rusijom i Organizacijom dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), vojnim i siguronosnim savezom predvođen Rusijom . Uz to Srbija ima u okviru Individualnog akcionog plana partnerstva (IPAP) najviši stupanj suradnje s NATO koji može imati država koja nije članica saveza, dok u ODKB uživa status promatrača, što je također najviši nivo partnerstva.

Ako se pogledaju neke šire aktivnosti, koje obuhvaćaju seminare, radionice i tečajeve, Srbija je prošle godine imala čak 178 aktivnosti s NATO, a 62 s Rusijom.

(Ne)održiva politika

Javnost u Srbiji je stoga prilično rezervirana kada je riječ o uvjeravanju vlasti da se neće odstupiti od politike vojne neutralnosti i kada se radi o njegovanju dobrih odnosa s Rusijom. Kritičari vlasti upozoravaju da je bliskost s NATO otišla predaleko i da se ona ne može zamaskirati relativno skromnom vojnom suradnjom s Rusijom. No ipak bi trebalo napomenuti da vlast i tu pokušava da napravi nekakvu ravnotežu kroz nabavke oružja iz Rusije.

Dakle, bez obzira na tvrdnje vlasti da se Rusija nikada neće zaboraviti, kod mnogih nastaje dojam da je riječ o politici koja je prepuna proturječnost. No politički analitičar Dragomir Anđelković vidi to drugačije: „Mislim da je to čak i prednost, jer Srbija je jedna od rijetkih zemalja koja ima dobru suradnju i s ODKB i s NATO. Mi se nalazimo u zoni dominacije NATO, i to je činjenica. S druge strane, Rusija nam je značajna zbog podrške oko Kosova, Republike Srpske i zbog suradnje u oblasti energetike. Tu poziciju, čini mi se, shvaćaju i NATO i Rusija, i dozvoljavaju nam da održavamo tu vrstu disperzije geopolitičkih odnosa", ocjenjuje Anđelković.

Postoje ipak glasovi koji navode da ta „dozvola" za sjedenje na dvije stolice ima ograničen rok trajanja. Takva politika možda trenutno donosi neke rezultate, ali je ona na duži rok neodrživa, smatra vanjskopolitički komentator Boško Jakšić.

Ako se zaustavimo samo na proklamiranoj vojnoj neutralnosti, onda tu nema nekih proturječnosti, smatra Jakšić, ali istovremeno dodaje „kako je pitanje koliko će se taj koncept moći zadržati imajući u vidu neko očekivano približavanje Srbije Europskoj uniji (EU)". Jakšić primjećuje da je Srbija vojnu neutralnost pokušala prenijeti i na teren političke neutralnosti, ali i se tu suočava sa sličnim problemom. „Približavanje EU će značiti promjenu i srpske vanjske politike, a također je bitno upitati se koliko je Srbija, kao mala zemlja, uopće sposobna voditi takvu vrstu politike", upozorava Jakšić.

Trenutak istine se bliži

U vrijeme zategnutih odnosa NATO i Rusije, globalna politika se uglavnom svodi na princip ili-ili. Velike svjetske sile sada zahtijevaju jasno vojno i političko određivanje pojedinih zemalja, i tu je čini se sve manje prostora za kompromis. Koliko u takvoj situaciji Srbija može očekivati neki dobar rezultat sa svojom politikom nesvrstavanja?

„Mi zasada uspijevamo zaštititi vitalne nacionalne interese na Kosovu, i pored svih pritisaka branimo sjever pokrajine. S druge strane razvijamo maksimalno dobre odnose s Rusijom i na putu smo europskih integracija. Tako da mislim da ta vrsta izbalansiranosti itekako daje rezultate", uvjeren je Anđelković.

Boško Jakšić pak napominje da će Srbija, kao članica EU, imati obaveze koje će je svakako dovesti u sukob s Moskvom. „Ne znam koliko je Srbija za to spremna, kao i da li je Vučić na to spreman, ali čini mi se da bi on to po svaku cijenu želio izbjeći. Ali, kada taj trenutak istine dođe, onda ćemo saznati kakav je pravi Aleksandar Vučić“, kaže Jakšić.

Koliko god izgledalo da takozvana balansirana politika srpskih vlasti donosi dobre rezultate, to nije moglo sakriti činjenicu da je srpski predsjednik ipak ljut na Zapad. Ta ljutnja bi se na neki način mogla promatrati i kao svojevrsno priznanje da je i ta politika sjedenja na dvije stolice također doživjela poraz.

Dragomir Anđelković kaže da je Vučić s pravom ljut, jer NATO nije održao svoja jamstva da kosovski specijalci neće upadati na sjever Kosova. „Ali isto tako ne mislim da je poraz ako imamo sve veću ekonomsku suradnju s Rusijom i Kinom, i na putu smo europskih integracija. Bruxelles i Washington jesu davali neka obećanja koja nisu ostvarili, i stoga mislim da će Zapad itekako razmisliti žele li nas gurnuti na drugu stranu. Svijet se promijenio, danas se Zapad bori za svaku točku utjecaja, i ako ne promijene odnos prema nama imati će Srbiju koja je mnogo bliža Rusiji i Kini", upozorava Anđelković.

A sad ipak u NATO

Aleksandar Vučić jeste priznao poraz svoje kosovske politike, ali još uvijek nije spreman priznati poraz svoje geostrateške politike, ocjenjuje Boško Jakšić. Ako pretpostavimo da će se na tom kursu malo kod Putina, malo kod zapadnih lidera i ostati, koliko je u tom slučaju članstvo Srbije u NATO završena priča?

Jakšić kaže kako očekuje da će Aleksandar Vučić u doglednoj budućnosti sebe profilirati kao lider koji će Srbiju uvesti u NATO. „Vučić dobro zna kako su prolazili razni jamci mira i stabilnosti, i zna da će biti nepotreban nakon okončanja kosovskog ciklusa. Zbog toga će on u tom trenutku, kako bi produžio svoj politički život, ponuditi uvođenje Srbije u NATO", smatra Boško Jakšić.