1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Država i muslimani se ne podnose?

Redakcijsko izvješće2. svibnja 2007

U Njemačkoj je s napetošću iščekivan nastavak takozvane Islamske konferencije, nakon što se u javnosti pročulo za napetosti među sudionicima skupa. Glasine su se danas potvrdile.

https://p.dw.com/p/ALAa
Drugo zasjedanje Islamske konferencije u BerlinuFoto: picture-alliance/dpa

Nakon prve sjednice krajem rujna prošle godine Islamska je konferencija nastavila s radom po skupinama. No, pritom, kako se sada ispostavilo, nije postignut nikakv napredak. Naprotiv, u međuvremenu se spori svak sa svakim: organizirani vjernici s neorganiziranima, konzervativni s liberalnima, vlasti s jednima i drugima. Razlog je s jedne strane u popisu sudionika, a s druge u očiglednoj nesposobnosti vlasti da temi priđe otvoreno i bez predrasuda, kako je prvotno bilo zamišljeno. Potvrđuje to i izjava dopredsjednika kluba demokršćanskih zastupnika u Bundestagu, Bosbacha: «Tko živi u našoj zemlji, bez obzira na rasu, vjeru ili porijeklo, mora u potpunosti i bez zadrške prihvatiti naš ustav, pravni poredak i sustav vrijednosti.»

Tko zapravo predstavlja muslimane u Njemačkoj, tko ih može zastupati, odavno je sporno. Kad god bi muslimani zahtijevali izjednačavanje s kršćanskim crkvama ili židovima, država bi «sa žaljenjem» uzvraćala kako je to nemoguće, sve dok se ne osnuje krovna zajednica islamskih vjernika. No, kada su se nedavno četiri najveće muslimanske udruge ujedinile u Koordinacijsko vijeće radi jedinstvenog nastupa u javnosti, država ih je optužila da zastupaju tek mali dio konzervativnih muslimana.

Stječe se dojam da je institucionalno predstavništvo islamskih vjernika, barem onih konzervativnih, u Njemačkoj nepoželjno. Znakovito je i da su bez dijaloga državni predstavnici muslimanima iznijeli nacrt zakletve na njemački vrijednosti poredak. Koordinacijsko vijeće iz toga razabire kako su muslimani u Njemačkoj još daleko od priznavanja kao ravnopravne vjerske skupine. No, ne odustaju, ohrabreni nekim pozitivnim primjerima poput zastupljenosti i tretmana u javnim elektronskim medijima – kako u njihovim sadržajima, tako i programskim vijećima.