Dr. Oetker osvaja svijet

Utemeljitelj tvrtke August Oetker sve je započeo s jednom ljekarnom, koju je preuzeo 1891. u Bielefeldu. Tamo je domaćicama prodavao prašak za pecivo, u malim papirnatim vrećicama, čija je količina upravo odgovarala polovici kilograma brašna. I tako je počela jedna vrlo uspješna priča.

Nakon praška za pecivo, uslijedili su puding, pizze, kolači, grickalice, deserti i još mnogo, mnogo više. Dr. Oetker je danas firma s utjecajem na globalnom planu, mješoviti koncern sa 23.000 zaposlenih u 35 zemalja. Skoro ni jedna poduzetnička obitelj u Njemačkoj nije tako dobro shvatila kako vlastito ime pretvoriti u marku, poput obitelji Oetker. Mnogim potrošačima kad čuju za ime Oetker prvo padne na pamet prašak za pecivo ili puding. No obiteljske aktivnosti sežu puno dalje od toga. Na primjer brodski prijevoz je jedna od glavnih ativnosti ove obitelji. U hamburškoj luci 140 brodova ukotovljeno je i čeka na svoje putnike. A Radeberger-grupa, najveća pivovara u Njemačkoj pripada i opet obitelji Oetker. Uz to, u carstvo Oetker spadaju i luksuzni hoteli u Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj.

Odgovornost prema zaposlenima

Oetker-grupa je jedan od zadnjih velikih njemačkih obiteljskih koncerna. Njen šef August Oetker ističe kako je obitelj izuzetno svjesna odgovornosti koju ima prema svojim zaposlenima. "Iz dva razloga. Jedan je jednostavno poštivanje pravila: Što je dopušteno i što nije. Tada znadete točno, tu sam u pravu i tu nisam. To ima veze s etičkim ponašanjem. Ali bitan je i onaj drugi razlog. Mi smo, posebno kao obiteljsko poduzeće ovisni o tome prihvaća li nas društvo ili ne. Ako nas ne prihvaća, onda ne možemo raditi što bismo željeli raditi. Kao poduzeće ne možemo 'poduzimati'."

Kako Talijanu prodati pizzu

Dok posao ovog koncerna u Njemačkoj zadnjih godina stagnira, u inozemstvu cvate. Najveću zaradu ostvaruje u Italiji, zemljama Beneluxa Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj, baš kao i u gotovo svim istočnoeuropskom zemljama. Pri tome su ukusi kao i uvijek različiti. Francuz voli malo lakšu pizzu, Poljaku se sviđa malo bogatija. "U Poljskoj prodajemo pizze na kojima ima jako, jako puno luka. Svaka zemlja ima sovje posebnosti, koje moramo prepoznati. Ne možemo reći, što je njemačko - dobro je, ono što mi volimo - to je ono pravo.

I u Poljskoj i u Rusiji Oetker ima svoje proizvodne pogone. Između ostlaog kakko bi izbjegao carinsek i prijevozne troškove. U ruskom gradu Belgorodu od 2006. proizvode se artikli za rusko tržište. U Kini za sad još proučavaju tržište. Na primjer u Indiji ćete teško rodati pizzu, ali sa slatkim desertima Oetker je tamo pogodio baš u pravu žicu. Ukusi su uistinu razičiti", kaže August Oetker: "naravno da je zabano nekome reći: Slušaj nudimo vam fantastičnog njemačkog bunceka. Ali razmilsite malo: Na Siciliji nitko živ to ne bi taknuo. Ali kad dođemo u Italiju, ja promatram kako Talijani kupuju njemačke pizze."