Drakula - besmrtni krvolok-zavodnik
20. travnja 2012
„Najdraži, predivno je. Dobit ćeš velika priznanja i mnogo novca“, stajalo je u pismu majke Brama Stokera nakon što je pročitala manuskript „Drakule“. No, njezin sin nažalost nije doživio niti uspjeh a niti bogatstvo. U trenutku smrti, 20.travnja 1912. njegov peti po redu roman bio je preveden samo na njemački i islandski, a o nekom planetarnom uspjehu tada još nitko nije mogao govoriti. Stoker je umro kao i mnogi pisci onog vremena, u siromaštvu i bijedi u Londonu, od posljedica moždanog udara.
Inspiriran stvarnim likom
Bram Stoker rođen je u Irskoj, u Dublinu, 8.studenog 1847. godine. Nakon neuspješnih pokušaja studija matematike i fizike, zaposlio se u gradskoj upravi a svoje slobodno vrijeme provodio je najradije u kazalištu. Mnogo je čitao ali i sam pisao. Njegovi prvi radovi prošli su nezapaženo, a slično je bilo i kazališnim kritikama. Tek susret s jednim mađarskim profesorom kojeg je upoznao tijekom rada na jednom kazališnom komadu, promijenio je koliko-toliko njegov dotadašnji život. Taj profesor ispričao mu je kako na Balkanu ljudi i danas vjeruju u postojanje vampira koji nikada ne umiru a žive od krvi svojih (ljudskih) žrtava.
Ovaj mit ga je navodno toliko fascinirao da se već ubrzo nakon toga rodila ideja: priču o vampiru spretno je povezao sa stvarnim pričama o rumunjskom knezu Vladu Tepešu III. Potonji je živio na području Transilvanije a popularnost je stekao svojom izuzetnom brutalnošću tijekom borbi protiv osvajača Osmanskog carstva u 15. stoljeću. Mitovi povezani s raznim metodama mučenja koje je taj knez primjenjivao, pali su kod Stokera na plodno tlo pogotovo kada je riječ bila o raznim načinima puštanja krvi.
Naime, prema navodima njegovih kasnijih biografa, Stoker je u djetinjstvu bolovao od jedne misteriozne bolesti zbog koje je godinama bio prikovan za krevet. Kako liječnici ionako nisu znali o kakvoj je bolesti riječ, za svaki slučaj, zlu ne trebalo, primijenili su ono što su obično u takvim slučajevima primjenjivali – ispuštali su mu krv. Koliko ga je ova metoda traumatizirala i utjecala na njegov kasniji život, na izgradnju njegove ličnosti, vidjelo se mnogo godina kasnije.
„Drakula“ je po prvi put objavljen 1897. godine i do danas je jedna od najčitanijih knjiga napisana u onom vremenu. U međuvremenu je prevedena na 45 jezika, među njima i na kineski. Priča o krvoločnom grofu koji magnetski privlači žene, našla je svoje mjesto i u povijesti filma. One najpoznatije snimili su Roman Polanski i Francis Ford Coppola.
Autor: Željka Telišman (dpa)
Odg.ured: A. Šubić