Drugi pokušaj u Irskoj za Lisabonski sporazum

U Irskoj je danas na neki način dan odluke ne samo za Lisabonski sporazum već i za Europsku uniju. Po drugi put u manje od godinu i pol dana Irci odlučuju o novom sporazumu Europske unije. Nakon odbijanja prošle godine ovoga puta je polazna pozicija za zagovornike znatno bolja. Ipak, referendum je počeo sa slabim odazivom, pa je tako do 10 sati u glavnom gradu Dublinu izašlo tek 4,4 posto birača, a u Corku, drugom najvećem gradu Irske izašlo je pet posto glasača.

Tri nova elementa u irskom ustavu

Građani Irske odlučuju o amandmanu 28 na irski ustav, a on sadrži tri nova elementa: Prvo, dopušta Irskoj da prihvati Lisabonski sporazum, drugo, da irski parlament (Oireachtas) dobiva ovlasti koje su iznad bilo koje buduće odluke putem većinskog odlučivanja unutar EU-a i treće, Irska se izuzima iz bilo kakvog sudjelovanja u zajedničkoj obrani EU-a. Irska je već imala u svom ustavu zabranu sudjelovanja u vojnoj obrani Unije, a to je uvedeno nakon Sporazuma iz Nice. Irska može u obrani EU-a sudjelovati samo ako to irski građani izričito zatraže. Irska vlada može prihvatiti odluke Unije koje traže jednoglasnu odluku samo ako oba doma irskog parlamenta prihvate takvu odluku u EU-u, time je osnažena pozicija irskog parlamenta u odnosu na EU.

U medijima, na radiju, televiziji i novinama u proteklih nekoliko mjeseci, ali posebice u posljednjih nekoliko tjedana opisane su sve pojedinosti, argumenti zagovornika i protivnika. No jučer je bilo zatišlje, osim u centru grada gdje su taksisti spojili svoje cehovske zahtjeve i protivljenje Lisabonskom sporazumu. Taksisti su blokirali dio centra jučer i nastavili s blokadom i danas sve dok im se ne obrati netko iz ministarstva prometa. Takstisti prosvjeduju jer smatraju da ih ima previše i da vlasti jednostavno izdaju stalno nove licence za nove taksiste. No uoči referenduma mediji su poštivali moratorij i izbornu šutnju.

53 posto Iraca je bilo protiv Lisabonskog sporazuma u linju 2008. godine. Međutim od tada Irska je dobila od EU-a jamstva da će zadržati svog povjerenika, poreznu politiku, neutralnost i poreznu politiku. U posljednjim anketama 55 posto je za, 27 posto protiv, a 18 posto je neodlučnih.

Što je ovoga puta bilo drukčije?

U Irskoj prava kiša informacija, ali i gospodarska kriza koja je u Irskoj unatoč svoj žestini ublažena od strane Europske središnje banke. Osim toga mnogi Irci strahuju da bi izvan EU-a u krizi prošli još gore, a upravo taj strah mogao bi biti dovoljan da na kraju ipak velika većina prihvati Lisabonski sporazum.

Pozivanje Iraca na još jedan – treći referendum, to se isključuje. Premijer Cowen je upozorio da bi „još jedno ‚ne’ nepovratno naštetilo povjerenju u Irsku“, a to će na koncu možda biti i argument koji će najviše “paliti“ kod Iraca.

Na koncu rezultat će ovisiti uvelike o tome koliko se od nešto manje od tri milijuna Iraca odazvati na referendum. 2008.godine mnogi su ostali kod kuće, a u biti nisu imali ništa protiv Lisabonskog sporazuma. Dakle i ovaj put odaziv birača bit će odlučujući.

Autor: Alen Legović, Dublin

Odg. urednik: Anto Janković