Drvena ljepota nakon oštre piruete

Majstor Hans-Peter Schöner (na naslovnoj fotografiji) na svom tokarskom stroju kojim upravlja računalo upravo radi nogu za stol: njoj predstoji daleki put iz njegove majstorske radionice u Bremenu kupcu na jugu Njemačke. Drveni trupac se okreće 1.500 okretaja u minuti i stroj mu, u djelić milimetra točno, pomalo daje konačan oblik. Makar je stroj moderan, sve je kao što je bilo od davnina: tu je taj miris svježeg drva i mnoštvo iverja koje leti iz stroja.

Pedesetogodišnji majstor nam kaže kako u međuvremenu oko 80% narudžbi dobiva preko interneta. Na primjer, iz Berlina mu je mušterija naručio 1.000 mlinčića za začine - svaki se sastoji od četiri dijela koji su nastali na tokarskom stroju. Je li to još onda ručni rad? "Stroj napravi posao, ali morate ručno svaki dio još obraditi", objašnjava majstor.

Drvotokar nam pokazuje jedan takav mlinčić: nekadašnji četverokutni balvan se pretvorio u kuglu gotovo besprijekorne površine.

Leti iverje

No kaže nam da takvih kao što su on nema više mnogo u Njemačkoj: možda još stotinjak radionica, a samo četiri od njih uzimaju i naučnike kao što i on to čini. Trenutno je kod njega devet mladih djevojaka i mladića koji žele od majstora naučiti taj zanat.

Jedna od njih je i Takayo Miura. 23 su joj godine i potječe iz Japana. Prije šest godina je došla u Njemačku i sad u Schönerovoj radionici radi nožice za stari kauč kakve je naručio jedan kupac. Napinje komad drveta u stroj, a na zidu i nadohvat ruke su joj noževi svake vrste: obli, ravni, okrugli... Takayo pokreće stroj i za početak skida uglove četvrtastog komada drveta. I kod nje leti iverje na sve strane.

Hans-Peter Schöner potječe iz obitelji u kojoj je tradicija biti stolar i drvotokar. 25 godina je prošlo od kako je položio ispit za drvotokara. Nakon dvije godine školovanja u Karlsruheu je preselio u Bremen, tu je položio majstorski ispit i 14 godina je radio u jednoj radionici za obradu drveta. 2010. se odvažio u samostalnost.

Radim što hoće kupac

Kad prolazimo pored svih mogućih strojeva: pila, bušilica, preša i glodalica, dođemo do golemog regala sa sirovim drvetom. Za ovakvu obradu i drvo mora biti odlične kvalitete: kaže kako kubični metar drveta bukve plaća šest, sedam stotina eura. Tikovina lako košta i deset puta više, makar priznaje kako bi rado još više radio s takvim egzotičnim materijalima jer je fasciniran silnim oblicima strukture drveta. "Ali moram se ravnati po zahtjevu kupca i najviše radimo s domaćim drvom - bukvom, hrastom, jasenom. Najčešće za stupove rukohvata stubišta ili za noge stolova."

Takayo je završila prvu od četiri nožice za kauč. Majstor provjerava učinjeno i na tipičan sjevernonjemački način - s malo riječi izrekne i više nego što se kaže - objašnjava učenici: "Da, jedna je gotova. Kad bih bio sitna duša, onda bih rekao da bi na lijevoj strani trebalo još malo skinuti." Učenica se ispričava i odmah nožicu opet zapinje u stroj. Ovog ljeta polaže ispit za šegrta. Možda će ostati da nauči za majstoricu, ali možda će se vratiti u domovinu. Još nije odlučila.

Ima li dovoljno učenika? Majstor odmahuje rukom: čim neko mjesto postane slobodno, odmah dođe novi. "Naša je prednost da tu radimo neko izuzetno zanimanje. Imao sam već dva naučnika koji su živjeli 200, 300 kilometara od Bremena, ali su samo zbog toga preselili kako bi naučili ovaj zanat."

"To možemo samo mi"

Majstor Schöner je tek prije dvije godine preselio u svoju novu radionicu - stara je postala previše malena. U novoj hali ima mjesta i za veće narudžbe, na primjer za opremu kruzera. Trenutno završava okvir od tikovine, lakiran sjajnim brodskim lakom. "Prošle godine smo na primjer imali narudžbu za rukohvat ograde jahte jednog šeika. Rukohvat je trebao izgledati kao uže. To vam može napraviti samo drvotokar u ručnom radu."

Drvotokari rade unikate ili vrhunske primjerke u malenim serijama. Neke od njegovih proizvoda na koje je ponosan je postavio u staklenu vitrinu koju drži u uredu. Ali prije nego što odemo u ured, još jednom ide pogledati što radi Takayo. Ona mu objašnjava kako je postavila dijametar za centimetar previše. "Ma sve je u redu. Ja ne gunđam", kaže joj majstor.

U uredu nam otvara staklenu vitrinu: tu su i vršci za nargile, jedna šalica za espreso koja se prodavala u robnoj kući Harrods u Londonu... Ali tu su i obični predmeti: drvene posude za kuhinju od jednog komada javora, tu su i rukohvati za bicikl načinjeni od kore breze. A tu je i jedan mlinčić za začine.

Ovako u osvijetljenoj vitrini se vide detalji i finese rada drvotokara. Već stari Egipćani su počeli s tim zanatom, objašnjava majstor. Danas je jedan od rijetkih koji njeguje tu veliku zanatsku tradiciju. Ali ne brine za budućnost: vješto napravljeni predmeti od drva će uvijek imati kupce. Makar oni danas u Njemačkom moraju malo dublje posegnuti u džep.