Egipatsko blago u Berlinu

Tamno plavi zidovi, sferna glazba i šum mora na posjetitelja ostavljaju dojam kao da je i sam utonuo u morsku dubinu koja skriva nekoć raskošnu aleksandrijsku luku s kraljevskom četvrti te Kanopus i Heraklion, predgrađa metropole nazvane po Aleksandru Velikom.

Egipatsko računanje vremena

U morskoj vodi predmeti su ostali dobro očuvani, ali često ne u komadu. Morska strujanja i potresi ostavili su traga, ako ih već prije nisu razbili fanatični kršćani. Krov Naosa u obliku piramide otkriven je već u 18. stoljeću i dopremljen u pariški Louvre. Još jedan dio pronađen je 30-ih godina prošlog stoljeća. Skupa s dijelovima koje je 2000. godine iz mora izvadio Franck Goddio tamni je granitni blok sastavljen u Izložbenom prostoru Martina Gropiusa kao astrološki kalendar, što dokazuje kako puno su Egipćani znali o tijeku vremena. "Zbog toga se govori o Naosu dekada," kaže povjesničar Manfred Clauss: "Egipatska je godina bila podijeljena u 36 dijelova po deset dana. To je s još nekoliko prijestupnih dana otprilike jedna godina. Predstavljena je ta podjela godine s objašnjenima da ta razdoblja štite božanstva. Pet je božanstava koja se stalno ponavljaju i koja određuju faze tih perioda, a time na kraju krajeva i sudbinu. Egipat štite, a njegovim protivnicima škode."

Blago ispod dva metra pijeska

Jedna takva škrinja bila je prvi predmet koji je otkriven u ruševinama. Bila je posvećena bogu Amun Gerebu, a antički su izvori dali naslutiti da se radi o Heraklionu potonulom u poplavi nakon potresa. Tim više što je bog Amun bio grčki Heraklo. «Od hrama dolje nismo ništa vidjeli. Najprije smo uz pomoć elektro-magnetskih aparata pretraživali uvalu. I utvrdili da tu nešto mora biti. Kad smo počeli s otkopavanjem morali smo najprije ukloniti dva metra visoki pješčani nanos. Tek tada smo shvatili da se nalzimo u ostacima Herakliona. Nalazište je sedam kilometara od obale, usred mora» priča Clauss.
U dvorištu Izložbenog prostora Martina Gropiusa mogu se vidjeti i tri divovske statue visoke pet merata, također izvađene iz mora. Nekoć su bile postavljene ispred hrama u Heraklionu. I danas se osjeća kakav respekt su ti čuvari ulaza u hram morali ostavljati na obične smrtnike, koji nisu smjeli ući u hram.

Iščitava se život potonulog grada

Ostali predmeti koji su s puno muke izvađeni iz mora izloženi su možda previše mistično u egipatskoj tami. Oni prikazuju kako svakodnevicu tako i vjerski život u potonulom gradu. Kamena uzglavlja svjedoče o prilično grubim navikama odmora, male figure božice Izis koja je štovana redovitim godišnjim procesijama. A jedna ploča prekrivena hijeroglifima svjedoči da Franck Goddio nije otkrio samo nekadašnju trgovačku metropolu Heraklion. Povjesničar objašnjava: «Kad smo otkrili ovaj hram pronašli smo potpuno sačuvanu ploču na kojoj je pisalo da se na svu robu koju se uvozi od Grka ubire 10 posto poreza. Po faraonovom nalogu ploča je trebala biti postavljena u gradu Thonisu, a pronašli smo je u Heraklionu. Po tomu smo znali da je to isti grad – Thonis je bilo faraonsko ime, Heraklion grčko.»

Afrodita, Izis i Venera

Jedan grad, dva imena. Tako jednostavno su se kulture i inače prožimale. Nakon smrti Aleksandra Velikog vlast su preuzeli ptolomejski kraljevi, a uz vlast i faraonski stil – kako pokazuju njihovi portreti. Statua jedne kraljice s prozirnom haljinom podsjeća kako na egipatsku božicu Izis tako i na grčku Afroditu. «Antički je čovjek vjerovao u svoje bogove i ako je u drugim religijama vidio nešto slično, to je jednostavno prihvaćao. Što je grcima bila Afrodita, to je Egipćanima bila Izis. A Rimljani su od toga načinili Veneru.» To su spoznaje do kojih čovjek s lakoćom dolazi na ovoj živahno insceniranoj izložbi.