Egzotično meso s okusom pandemije

Dimljeni majmuni, glave kornjača, čitavi šišmiši: na tržnici grada Mbandaka na sjeveru Demokratske Republike Kongo se mogu naći mnoge vrste egzotičnog mesa. Za žitelje Konga ovakve, zapadnom nepcu nepojmljive delikatese, su važan izvor bjelančevina. No radi se o opasnim poslasticama.

Bilo da se radi o ptičjoj gripi, AIDS-u, eboli ili koronavirusu: mnoge od ovih bolesti su zoonoze, dakle na čovjeka su prešle preko životinja. Stručnjaci govore o tome da 75 posto novih bolesti na čovjeka prelaze preko životinja. Mnoge od ovih bolesti idu na račun konzumacije egzotičnog mesa.

Egzotično, ukusno i puno virusa

U zapadnoj i središnjoj Africi je lov i trgovina mnogim vrstama divljih životinja legalna. Ili barem polulegalna. Slično je i na jugu Afrike. „Radi se o tradicionalnim navikama i prehrambenoj kulturi", objašnjava Luwi Nguluka, djelatnica nevladine organizacije Wildlife Crime Prevention (WCP) iz Zambije u razgovoru za DW. WCP se bori protiv ilegalne trgovine egzotičnim mesom u Zambiji i okolici.

U posljednje vrijeme je povećana potražnja za egzotičnim mesom što je podiglo cijene, a tako je meso na legalnom tržištu postalo pristupačno samo bogatijim slojevima društva. „Prisutna je jedna opasna zabluda: ljudi bi htjeli biološko i prirodno meso i mišljenja su da je egzotično meso prirodno i zdravo. No to je zabluda jer se radi o mesu koje ne podliježe nikakvoj kontroli", kaže aktivistica Nguluka.

Ujedinjeni narodi procjenjuju da se u području sliva rijeke Kongo godišnje konzumira i do pet milijuna tona egzotičnog mesa. U međuvremenu se ovo meso izvozi u čitav svijet što još više povećava opasnost od širenja zaraze. Tanzanija je u prosincu legalizirala prodaju egzotičnog mesa čime se želi spriječiti krivolov. I klanje bi se trebalo odvijati pod strogom kontrolom. Samo prošle godine u Tanzaniji je zaplijenjeno 2.000 tona egzotičnog mesa u vrijednosti od 50 milijuna dolara.

Sve više izvorišta zaraze

U susjednim zemljama vlade pokušavaju trgovinu egzotičnim mesom staviti pod kontrolu. No opasnost ilegalnih i nekontroliranih izvora mesa je i dalje ogromna. Prijenos virusa na čovjeka može uzrokovati konzumacija nepravilno pripremljenog mesa, ugriz životinje ili kontakt s izlučevinama zaražene životinje. Aktualna pandemije koronavirusa je posljednji primjer prijenosa virusa iz, kako to biolozi zovu, rezervoara, tj. životinja na ljude. 

Prema informacijama mreže za praćenje pandemija GIDEON između 1980. i 1985. je zabilježeno oko 1.000 slučajeva naglog izbijanja zaraza koje su sa životinja prešle na ljude. U razdoblju između 2005. i 2015. taj broj se gotovo utrostručio.

Uništenja prirodnih staništa

Razlozi za ovaj nagli porast su višestruki. Ulrike Beckmann iz instituta Jane Goodall govori o pojačanom trendu uništavanja prirodnih staništa. „Kroz krivolov, krčenje, i gradnju cesta i naselja mi dolazimo u kontakt sa živim bićima i uzročnicima bolesti s kojima inače ne bismo dolazili u kontakt", kaže Beckmann. Kroz globalizaciju se uzročnici bolesti prenose diljem svijeta brže nego prije. „Ne radi se samo o egzotičnom mesu nego o povezanosti različitih čimbenika diljem svijeta", zaključuje ova znanstvenica.

Organizacije poput WCP-a ulažu napore u lokalne kampanje kojima je cilj razviti svijest o opasnosti koja vreba od egzotičnog mesa. „Malobrojni su svjesni što to jedu i kakve to posljedice može imati", kaže aktivistica Nguluka. Ona dodaje kako nije cilj zabraniti egzotično meso nego podići svijest o porijeklu onoga što se jede. „Mi u Zambiji imamo prvoklasno egzotično meso životinja uzgojenih na farmama. Time se štiti tradicija i stvaraju nova radna mjesta", kaže Nguluka.

Beckman je pesimistična: sljedeća pandemija dolazi sigurno. „Mi si to ne možemo priuštiti. Zato treba pokrenuti političke inicijative protiv uništavanja prirodnog okoliša životinja." No: „Opasnost ne dolazi samo od egzotičnog mesa. Sljedeći virus preko Alpa može doći u krpelju."