Ekonomija je sličnija igri nego krutim zakonima

Još Adam Smitha, znanost ekonomije pokušava zapravo nešto nemoguće: egzaktnim pokazateljima zapravo izmjeriti društvene tokove i iako je već i to dovoljno težak zadatak, stvari postaju još složenijima jer se i društvo neprestance mijenja. Zato je i ekonomija područje gdje je potrebno neprestance otkrivati nešto novo i jedan od takvih znanstvenika je i profesor doktor Axel Ockenfels sa Sveučilišta u Kölnu. Iako je još veoma mlad za znanstvenika kakvog si obično zamišljamo - tek mu je 36 godina - tražen je sa svih strana i upravo je dobio nagradu "Gottfried Wilhelm Leibniza" uz koju ide najveća premija u ovoj zemlji - milijun i 550 tisuća eura.

Uzmimo na primjer zakon ponude i potražnje - nešto o čemu ekonimisti misle da znaju sve već stoljećima. Ali da li ta teorija doista funkcionira - osobito u uvjetima anonimne potražnje poput internet-dražbe na EBayu? Profesor Ockenfels se ne bavi pisanjem formula na ploči - on u predavaonici nudi na prodaju staklenku punu kovanica. Zašto vam netko uvijek oduzme nešto pred nosom? Zašto u posljednjem trenutku cijena raste sve brže?

"Kada stavim staklenku od marmelade sa kovanicama na dražbu, tamo je 400 ljudi i svatko smije dobro pogledati što je unutra i pobjeđuje onaj tko ponudi najviše. U tipičnom slučaju dešava se slijedeće: onaj tko pobijedi, taj je puno previše platio. Ne jedan ili dva eura, nego 5, 6, 7, 8 eura previše. I to je tipično što se dešava na takvim dražbama: jer tu ne pobjeđuje onaj tko najtočnije procijeni vrijednost, nego onaj tko je najviše precijenio vrijednost robe."

Jer čovjek ne djeluje samo iz logičnog promišljanja nego je tu važna i psihologija. Axel Ockenfels je studirao u Bonnu kod profesora Reinhard Seltena - jedinog njemačkog nobelovca iz ekonomije - koji se 50 godina bavio upravo teorijom igara - jer tržište je mnogo sličnije iracionalnim pravilima igre nego što prihvaća strikte znanstvene zakone.

"Hipoteza kako je čovjek prije svega sebičan i racionalan je tek hipoteza ekonoma koja se dugo nije ni provjeravala. Ali čovjek nikada nije bio baš tako samoljubljiv i promišljen kao što su ga smatrali ekonomisti u svojim modelima. Utoliko se čovjek nije promijenio nego se ekonomija promijenila utoliko što se otvara prema novim idejama i novim saznanjima iz svakodnevnog života pa se tako polako i oprašta od predodžbe 'homo oeconomicus-a'"

Jer ne radi se samo o zavisti, traženju nedostataka i natjecanju nego je tu i osjećaj za pravednost i fer-igru. Ockenfels je ideju svog profesora razvio do toga da je u Kölnu osnovao laboratorij za eksperimentalno istraživanje ekonomije:

"Važno je razumijeti teoriju - kako se racionalno ponaša u dražbi za staklenku sa kovanicama ili kako se racionalno ponašati u izazovima koje se događaju pri nekim pregovorima. Ali važno je i razumijeti kako se pravi, obični ljudi uopće ponašaju. Tek tako se može spojiti teorija i praksa i izvući suvisle zaključke. Mislim da ima udžbenika iz ekonomije koji tu praktičnu stranu potpuno ostavljaju po strani i bave se samo teorijom koja je nastala negdje za stolom u staklenom tornju."

Axel Ockenfels svakako nije jedan od takvih i usprkos svojoj mladosti, spada među najuglednije znanstvenike u ekonomiji na svijetu. Rado ga pozivaju na predavanja na svim stranama, od Harvarda pa do Oxforda a on osobno je odbio ponudu profesorskog mjesta u Sjedinjenim Državama i ipak došao u Köln.

Povezani sadržaji

Pratite nas