Eligo in Summum Pontificem... Za papu biram...
18. travnja 2005
No, stvari se mijenjaju – dok su 1978. godine prozori Sikstinske kapele bili zazidani, vrata zatvorena i zapečačena svilenim nitima, 115 kardinala moći će se slobodno kretati unutar Vatikana. U deset sati u Bazilici svetoga Petra počela je misa, a kardinali se u konklavu povlače u 16 sati i 30 minuta.
No, u Vatikanu su na snazi točno određena pravila tajnosti – u Sikstinskoj kapeli nema prislušnih uređaja – tehničari su već sve pročešljala. U Vatikanu, ok mjesta gdje će se zadržavati kardinali nema nikakvog prijama mobilne mreže, sve osobe koje imaju pristup konklavi prisegom na Bibliju obvezali su se na šutnju. Tko se bude izbrbljao bit će ekskomuniciran, bez obzira o komu je riječ. Svijet sada gleda na dimnjak iznad Sikstinske kapele u očekivanju čije će ime biti izgovoreno kada se jednom ugleda bijeli dim. Promatrači smatraju da izbor novoga pape neće trajati dugo, za što govore dva razloga: Dugotrajno glasovanje moglo bi pobuditi dojam da su vrhovni predstavnici crkve međusobno razjedinjeni. Osim toga, za vrijeme duge bolesti Ivana Pavla Drugog i uoči konklave mogli su se voditi iscrpni razgovori o tome kamo bi sljedeći papa trebao voditi Crkvu.
Unatoč svim dosadašnjim anketama i poglavito prognozama na kladionicama u kojima je dekan kardinalskoga zbora, Nijemac Joseph Ratzinger favorit, doslovce sve karte su otvorene, čak i u vatikanskom listu Osservatore Romano, koji je, prema riječima Marca Tosattija za dan odluke prippremio šezdeset različitih naslovnih stranica. Svaka pokazuje nekog drugog kardinala kao papu. To dokazuje, kaže Tosatti, da je ovoga puta nesigurnost stvarno golema.
Kako se pokazalo pedesetak je kardinala signaliziralo da bi za novog crkvenog poglavara moglo birati bivšega šefa kongregacije za nauk vjere. No Ratzingeru to nije dovoljno – za dvotrećinsku većinu potrebno je 77 glasova. Konzervativnom Bavarcu konkurenti su umjereni kardinali, osobito dvojica iz Milana – Bivši nadbiskup Martini i njegov nasljednik Tettamanzi. Ako prvi izborni krugovi budu bezuspješni, kompromis se traži među latinskoameričkim kardinalima – bilo da je to Maradiaga iz Hondurasa, Argentinac Bergoglio ili Čileanac Ossa.
O špekulacijama treba li novi papa biti iz Europe, Latinske Amerike ili čak iz Afrike, kardinal Walter Kasper ima svoje mišljenje: «Bilo bi smiješno papu tražiti prema kontinentima. To mora biti odgovarajuća ličnost, duhovna, pastoralna ličnost, koja istodobno ima univerzalne horizonte. O tome je riječ. A tada je konačno sasvim svejedno odakle on dolazi.»