EU-komisija i državni deficit: Berlin priželjkuje da se Francuskoj progleda kroz prste

Ono što se ovih dana dogada u borbi izmedu Europske komisije i vlada u Berlinu i Parizu slici na završnicu partije šaha neiskusnih igraca - stalno se povlace slicni potezi. Kralj stalno uspjeva izbjeci mat, sve dok ga on na kraju, sasvim slucajno ne sustigne - tim je rijecima "Financial Times Deutschland" slikovito opisao sadašnju fazu prijepora oko proracunskog deficita i neispunjenih kriterija iz Pakta o gospodarskoj stabilnosti.
Komisija se grcevito bori da se spasi bar njegov duh. Povjerenik za monetarnu stabilnost Unije Pedro Solbes želi postici da nakon što je godinama kršila Sporazum, Francuska napokon bude prisiljena da se pridržava preuzetih obveza. U zaledini Solbes ima Europsku središnju banku, ali i sve manje države kojima je proracun uravnotežen i koje s pravom traže da se drže Maastriških kriterija. Medu njima su najodlucnije Nizozemska, Finska i Austrija. Austrijski ministar financija Karl-Heinz Grasser napominje kako se mora uvidjeti da takva eksplozivna politika zaduživanja kakvu provode Francuska, Njemacka i druge zemlje ide na teret onih država koje su svoje financije dovele u red. No, Solbes ocjenjuje da kako ohrabruje što je Francuskau meduvremenu najavila kako ce predstaviti dodatne mjere štednje, tako da se odluka o tome kako dalje postupati s vladom u Parizu odgada za 25. studenog. Jedan od onih koji stoji na strani "prekršitelja", a podsjetimo - uz Francusku tu je i Njemacka velika grešnica - je i luksemburški premijer i ministar financija Jean Claude Juncker: "Naša je pravna ekspertiza pokazala da nema neodgodivog povoda da se odlucuje danas ili sutra, vec da to možemo uciniti i krajem mjeseca."

Ono što Francuska želi jest zapravo da se napravi iznimka u postavljenim rokovima - vec ce se Pariz dosjetiti kako ce sanirati proracun. Prekršajni je postupak pokrenut - i od francuske se vlade traži da iznese uvjerljive mjere štednje, a ako to ne ucini prijeti joj sljedeci stupanj procesa: kazna u milijardskim iznosima. Berlin pozorno prati i ceka da se Parizu progleda kroz prste. Ministar financija Hans Eichel u odgodi roka postavljenom Francuskoj vidi dokaz da kazni nece biti. Nema razloga ni da ih bude, tumaci Eichel i istice: "Njemacka pozicija je jasna - mi želimo pakt stabilnosti bez promjena. Ja želim pakt sa sankcijama. Sankcije su tu da prisile na suradnju one države koje ne suraduju. A nitko nije rekao da Francuska nije spremna na suradnju." Ako Francuskoj upali odgoda sankcija, onda je na redu ministar Eichel koji ce isto tražiti i za Njemacku. Nema razloga da isto ne ucine zatim i Portugal te Italija. A to je scenarij kojeg se mnogi boje: pakt za ekonomsku stabilnost bio bi mrtav i vjerojatno bi se raspršilo povjerenje u euro.
S druge pak strane - ako se pravila budu poštivala te Njemacka i Francuska, dvije najvece ekonomske zemlje u Europi, dobiju globu koju moraju platiti što ce biti s krhkim konjunkturnim poletom? Loše gospodarsko stanje ionako je glavni izgovor za nova državna zaduženja.