EU – platforma koja spaja

Na okruglom stolu akademskog niza «Forma slijedi funkciju» raspravljalo se o pokušajima definiranja kulturnog identiteta Europe i određivanju zajedničkog horizonta vrijednosti europskog društva, a kao nezaobilazna tema razgovora ponovno se nametnulo pitanje euro-skepticizma u Hrvatskoj. Uz moderaciju dopisnika ZDF-a iz Beča Klausa Prömpersa, za okruglim stolom okupili su se Matthias Jung sa Sveučilišta u Erfurtu, Gvozden Flego sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani Rudolf Rizman.

Nema univerzalnosti

S europskim kulturnim vrijednostima treba biti oprezan, upozorio je profesor Flego, jer tu ne postoji nikakva striktna i apsolutna univerzalnost: «Riječ je o tome da se nastoji u cijeloj Europi, pa onda i svijetu poštovati jednakopravnost i uzajamno uvažavanje i poštovanje, a to su ljudska prava koja su u implikaciji nerazdvojna od demokracije – i to je jedna od europskih vrijednosti. To sve zajedno u kombinaciji može biti doprinos svjetskoj dobrobiti.»

Važno obilježje Europe je sekulariziranost svih zemalja, pa valja naglasiti, nastavio je Flego, da u toj sekulariziranosti Europa nužno i nezaobilazno slijedi one vrijednosti koje su proklamirane u prosvjetiteljskoj kulturi, koje se temelje na javnoj uporabi uma, a ne toliko na vjeri i osjećaju, bez obzira što realna politika slijedi želje biračkog tijela koje su na taj način uglavnom obojane.

Religija spaja, crkva razdvaja

Religija, ali i crkva duboko su obilježile europske vrijednosti, no vjerovanje upućuje ljude na suradnju, bratstvo i sestrinstvo, dok crkvu koja bi trebala provoditi ta načela Flego oštro kritizira, jer je u svojoj povijesti prečesto upućivala na sukobe i konflikte: «Kada bi se slijedili napuci svjetskih religija, onda – prema današnjem razumijevanju – ratova, sukoba i velikih krvoprolića ne bi ni bilo. Crkve su nešto drugačije i često zastupaju partikularne interese, a ne univerzalne dogme koje stoje u njihovim spisima.»

Profesor Rizman s ljubljanskog Sveučilišta smatra da današnje europske kulturne vrijednosti, te nacionalne, ali i europski identitet treba tumačiti u kontekstu globalizacije za koju se još ne zna u kojem će se smjeru dalje razvijati: «Informacijska tehnologija, elektronska pošta, kompjutori itd. – to je sve ta globalizacijska infrastruktura koja nam pomaže da danas više znamo, nego prijašnje generacije. Sada je pitanje hoćemo li to moći instrumentalizirati u ljudsku dobrobit ili ćemo globalizaciju pretvoriti u konzekvencu da će bogati narodi biti još bogatiji, siromašni još siromašniji, znači nema nikakvog jamstva da će taj proces donijeti pozitivne posljedice.»

Europska unija je šansa

U tom kontekstu treba promatrati sudbinu Europske unije koja je atraktivna povijesna pojava, jer udružuje narode i države na temelju konsenzusa između nacionalnih elita i masa, a ne okupacije ili prisile, poručio je Rizman, ističući da tako treba promatrati i pitanja nacionalnih identiteta unutar onog europskog: «Mislim da je Europska unija nova šansa za razvoj identiteta, i to ne u smislu fundamentalizma ili nacionalizma, nego prihvaćanja onog što je dobro od drugih identiteta i razvoja na temelju šire razmjene s drugima koji mogu ponuditi bolje odgovore ili modernije alternative.»

Uz pitanja identiteta, religije i globalizacije, na zagrebačkim je razgovorima otvoreno i ono o socijalnoj pravdi. Klaus Prömpers: «Provode li se doista ljudska prava diljem Europe? Mislim da se po referendumima u Francuskoj ili Nizozemskoj vidi da ljudi smatraju da bi se trebala, ali da to još nije tako, a tu su i drugi primjeri poput prava na obrazovanje, koje bi također trebalo biti ugrađeno u europski ustav.»

Prömpersa je iznenadio podatak da je, dok Hrvatska pregovara o ulasku u Uniju, 40 do 50 posto građana euro-skeptično: «Mislim da su skeptični, jer ne znaju što očekivati i da se zbog novostečene slobode Hrvati boje gubitka svega što su gradili zadnjih 16 godina u širini od 27 zemalja. Volio bih kada bi građanima Hrvatske bilo jasno da je dokazano kako je kulturna raznolikost važan čimbenik Unije. Ako pogledate što je s jezicima, svi do jednoga, pa i oni kojima govori jako malo ljudi, prepoznati su u Uniji. Ulazak u Uniju ne znači da nacionalna kultura nestaje, nego upravo suprotno, Europska unija sve bolje povezuje različite kulture i baštine, a sve one konstituiraju novu europsku kulturu u raznolikosti», zaključuje Prömpers.

Melem na dušu euro-skeptika

Akademski niz Goetheovog instituta u Zagrebu zacijelo je jedno od nastojanja da se ublaži skepsa građana Hrvatske prema Uniji, a sljedeći takav pokušaj najavljen je početkom lipnja, kada će se razgovarati o temi koja je i ovoga puta bila dotaknuta, a to je «Europa – kršćanski kontinent» sa znakom pitanja.