EU pomaže integraciji Kineza u Italiji

Osobito velika koncentracija kineskih doseljenika bilježi se u pokrajinama Toskani i Emilii Romagni. Mnogi rade u tekstilnoj industriji proizvodeći odjevne predmete. No, premda Talijani cijene kineske imigrante zbog njihovih poduzetničkih sposobnosti i bogatstva ideja, postoji zabrinutost da vlasnici kineskih tvornica izrabljuju svoje radnike i čak krše zabranu zapošljavanja djece. Organizacija u pokrajini Emilii Romagni po imenu „Spinner“ pomaže kinesko poduzetništvo uskladiti s europskim pravilima. Tijekom proteklog desetljeća u Romagni je došlo do pravog „booma“ kineskih doseljenika. U regiji je trenutno oko 1.300 malih poduzeća, svi rade u sektoru mode i upošljavaju oko 13.000 kineskih radnika. Stefano Borsari je ekonomist u „Spinneru“ i kaže da nazočnost kineskih poduzeća ima velik utjecaj na lokalno gospodarstvo: „Kineski gospodarstvenici rade za talijanska poduzeća. To nije gospodarstvo za sebe. Sve te firme obavljaju poslove za naše tvrtke kao proizvođači za lokalni sustav mode. To je dio lokalne ekonomije.“

No, je li u tom poslu sve legalno? Stefano kaže kako pokušaji uvjeravanja da se kineski šefovi pridržavaju talijanskih zakona o radu, nisu bili nimalo laka. Kineski imigranti navukli su na sebe kritiku: radno vrijeme, te zdravstveni i sigurnosni uvijeti na poslu, u Kini su daleko lošije regulirani, nego u Italiji, što znači da se način na koji Kinezi tretiraju svoje radnike, u Italiji smatra eksploatacijom.

Osim toga, problem predstavlja i ilegalno doseljavanje. Regionalne vlasti mogu samo procijeniti, ali smatraju da svaki deseti kineski readnik nema čak ni dozvolu boravka. Činjenica da su kineski gospodarstvenici krajnje tijesno povezani i da je stoga među njih nemoguće prodrijeti, samo otežava cijelu situaciju. Stefano Borsari kaže kako su svi ti čimbenici doprinijeli potrebi za projektom koji će pomoći integraciji: «Prije 5 godina, u regiji Emilii Romagni, ljudi su se bojali. Nije bilo nikakvog kontakta između kineskih gospodarstvenika i lokalnih institucija i udruženja. Oni su bili - i još su uvijek - u konkurenciji s lokalnim poduzetnicima, a to je dovelo do neke vrste društvenog konflikta.»

I premda za sada nije došlo ni do kakvih izgreda ili nasilja, znalo je doći do lokalnih prosvjeda zbog nepravedne konkurencije. Mnogo Talijana s malim poduzećima moralo je zatvoriti svoje radnje, ili su ih, pak, otkupili, što je ljutite prosvjednike navelo da od Kineza zahtijevaju da se vrate u svoju zemlju.

Osim pokušaja suzbijanja problema netrpeljivosti, glavni fokus organizacije «Spinner» je odnos među zaposlenima u kineskim radionicama Nije jednostavno dobiti pristup tim radionicama, kaže Rossella Cecchini, jedna od sociologinja «Spinnera». Njoj su vrlo dobro poznate poteškoće uspostavljanja komunikacije s Kinezima, jedne od najizoliranijih doseljeničkih skupina koje danas žive u Italiji: «Odlučili smo početi raditi s kineskim interkulturalnim posrednicima. Oni bi odlazili u razne firme kako bi pridobili njihovo povjerenje i objasnili im da je naš projekt pokušaj da im se pomogne pri integraciji u talijansko društvo i lokalne sadržaje. Isto tako im želimo objasniti njihove zadatke, ali i šanse koje im se pružaju u ovoj zemlji.»

Hau živi u Italiji od 1990. i radi kao interkulturalni posrednik od 1998. Taj posao, kako kaže, nije lak: «Na početku se ljudi pitaju: što je to? Nakon što im objasnim da je to za njih vrlo korisno, polako to prihvaćaju. Naravno, ima i onih koji ne žele za to ni čuti.»

No, pretežno su odgovori koje Hau dobiva, vrlo pozitivni. Organizacija «Spinner» izradila je i dvojezični priručnik, na kineskom i talijanskom, s opsežnim smjernicama za svaki aspekt poslovanja u Italiji, od zakona koji se odnose na financije i sklapanje ugovora, do zdravstvenih i sigurnosnih pitanja, kao i savjeta o bankovnim poslovima i korisnim udruženjima. Spinner se također pobrinuo za novu vrstu komunikacije s kineskim gospodarstvenicima, kao što su

radio-programi na kineskom, koji se emitiraju na lokalnim postajama. Rossella Cecchini objašnjava: «Svaka emisija pojašnjava jednu od tema vezanu za rad u nekoj organizaciji: od dobivanja dozvole za rad, do zakona o sigurnosnim mjerama na poslu, ugovora i slično. Kinezi koji dugo rade u firmama, pa i preko noći, često slušaju glazbu na radiju, tako da je to bio način da im se dostavi informacija.»

Milijun i 600.000 eura, koliko je Europska unija izvojila za taj projekt, pomoglo je kineskim gospodarstvenicima da se otvore, te ih učinilo pristupačnijim talijanskima. I premda je projekt pri kraju, oni se nadaju da će njegovi pozitivni rezultati potaknuti slične inicijative za integraciju Kineza, kako u drugim dijelovima Italije, tako i diljem Europe.