EU summit odgađanja

Komplicirana i krizna 2016. je za Europsku uniju završila summitom na kojem se raspravljalo o svim krizama i sukobima kojih ove godine nije manjkalo: od Sirije preko Turske i Ukrajine pa sve do migracija, financija i Brexita. Pravo rješenje nije pronađeno niti za jedno od navedenih kriznih žarišta. 

Složnost je 28 zemalja članica pokazalo samo oko sitnica, tek toliko da ne bi ispalo da se ne slažu baš ni oko čega. Ovaj summit je nalikovao hodu po minskom polju gdje svatko čini sve samo da ne bi napravio pogrešku. Jedino je u slučaju Sirije vladalo jedinstvo ali i to samo zato jer, unatoč dramatičnoj situaciji u Alepu, nije trebalo donositi nikakve konkretne odluke. Palo je mnogo velikih riječi, osuda, kritika  i apela no pravi pritisak EU ionako ne može vršiti ni na koga. Čak se nije moglo priprijetiti novim sankcijama protiv Rusije ili Irana zbog umiješanosti u sirijski sukob jer su se tomu protivile neke zemlje članice. Nove sankcije Vladimiru Putinu ne bi naškodile nego bi ga samo dodatno isprovocirale, glasi objašnjenje protivnika novih sankcija. U pozadini lebdi jednostavna ali istinita formula: niti jedan Europljanin ne želi i nema namjeru poginuti za Siriju. Idejni tvorac ove formule je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

Odluke samo na temu Ukrajina

S vidljivom dozom napora je summitu uspjelo postići jedinstvo glede jedne druge teme. Sankcije protiv Rusije zbog upletenosti u sukobe u Ukrajini i aneksije Krima su produljene za pola godine. To je opravdano činjenicom da se mirovni proces ovdje nije pomaknuo s mjesta. No vidljivo je i ovdje kako Europskoj uniji nedostaje učinkovitih instrumenata za vršenje pritiska. Na sankcije u Kremlju ionako više nitko i ne reagira.

Ni svađa oko sporazuma o asocijaciji i pridruživanju između EU-a i Ukrajine isto tako na posljednjem ovogodišnjem sastanku Europskog vijeća nije mogla biti riješena. Unatoč ustupcima ostalih 27 članica, nizozemski premijer Marc Rutte ne može jamčiti da će parlament njegove zemlje zaista ratificirati ovaj sporazum s Ukrajinom. Rutte je oslabljen referendumom i činjenicom da su mu u izbornoj godini za vratom populisti koji huškaju protiv približavanja Ukrajine Europskoj uniji. Tu su još i osjetljiva pitanja migracije. Dakle za Ruttea nimalo laka situacija nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora.

Ukoliko Nizozemska uskoro ne ratificira sporazum o asocijaciji i pridruživanju s Ukrajinom, on će postati nevažeći. To bi bio težak udarac za građane Ukrajine kojima je približavanje Europi bila i jedna od ideja vodilja revolucije 2014. Za tu ideju su ljudi gubili živote. Radovat će se jedino Putin koji zadovoljno trljajući ruke gleda kako EU sve više tone u proces samorazgradnje. No propadanje sporazuma o asocijaciji i pridruživanju bi bio i fatalni signal za zemlje zapadnog Balkana koje streme ka Europskoj uniji. Njihov pristup Europskoj uniji, nakon svih mukotrpnih pregovora i kompromisa, na kraju može propasti zbog referenduma u jednoj jedinoj zemlji EU-a. Jer pristup obitelji moraju jednoglasno prihvatiti sve aktualne članice. Trend u smjeru novog nacionalizma u EU-u, ka populističkim, naoko jednostavnim rješenjima, bi uskoro mogao uzeti nove žrtve.

Odgađanje ne može ići vječito

Ostale probleme i sukobe su šefovi država i vlada EU-a jednostavno izostavili. S jedne strane zato jer su znali da neće postići dogovor, a s druge jer jednostavno nemaju pojma kako pristupiti rješavanju. Zajednički, solidarni napredak po pitanju izbjeglica i migracija? Odgođeno. Preuzimanje dijela izbjegličkog tereta od Italije i Grčke? Odbijeno. Otvoreniji i iskreniji pristup dužničkoj krizi u Grčkoj? Odgođeno. Odgovor na pitanje kako pronaći protutežu rastućem populizmu i nacionalizmu koji buja nakon Brexita? Nedostaje. Sudionici summita su sve odgodili za sljedeću godinu. Tako su samo u prvom tromjesečju 2017. na programu četiri sastanka Europskog vijeća na kojima bi trebali biti razriješeni čvorovi nastali 2016. 

No ipak: trenutna bespomoćnost Europskog vijeća ne bi trebala dovesti do zaključka da je Europska unija suvišna. Naprotiv: borba protiv populizma i povratka u nacionalne okvire je nužnije nego ikad. Mali koraci, mukotrpni kompromisi. To sve skupa baš i nije atraktivno no alternative nema.