"Europska komisija je klub lobista"

DW: Na nedavnom referendumom u Švicarskoj odlučeno je da se ubuduće ograniči broj doseljenika u tu zemlju. Ova se odluka odnosi i na migraciju građana iz EU-a. Može li se očekivati više ovakvih ograničenja i u drugim europskim državama, i to u godini u kojoj se održavaju izbori za Europski parlament?

Sahra Vagenkneht: Temeljni je problem u tome što su sporazumi EU-a i priča o integraciji u Europsku uniji, kao što smo to posljednjih godina mogli i sami vidjeti, oblikovani tako da od njih profitiraju velike banke i korporacije. Ljudi to osjećaju. Naravno da su otvaranje granica i slobodan pristup tržištu rada pozitivna i važna dostignuća, ali mi moćnim firmama ne smijemo dozvoliti da to zloupotrebljavaju, na primjer preko dumpinga cijena rada. A to je upravo ono što se u Švicarskoj sada događa. Premda je u Njemačkoj taj problem čak i većih razmjera. Veliki broj građana iz istočne Europe, koji živi i radi u Njemačkoj ima niske plaće. To dovodi do smanjivanja cijena rada, rastu strahovi i potiče se odbrambene reakcije. Ljude u takvoj situaciji iskorištavaju i zlorabe desno orijentirane, populističke snage. Upravo zbog toga nacionalisti jačaju u mnogim državam Europe. EU gubi podršku u narodu. To je srž problema, koji bi mogao biti i većih razmjera. Vjerujem da bi zbog toga desnica mogla da ostvariti vrlo dobar rezultat na predstojećim europskim izborima.

Drugim riječima, vjerujete da bi populisti u Europi mogli biti još jači nego što su to trenutno?

Da, zato što postoje povijesne paralele, koje nagovještavaju dovoljno razloga za zabrinutost i strah. Naravno da ne možete uspoređivati današnju Europu s Europom u 30-im godina prošlog stoljeća, nakon globalne privredne krize. Ali isto tako, mora se reći da neke sličnosti postoje. U ono vrijeme, veliki broj ljudi u Nemačkoj okrenuo je leđa demokraciji jer su imali osjećaj da su prepušteni sami sebi, da su socijalno ostavljeni na cjedilu. Prije svega , upravo je visoka stopa nezaposlenosti tada doprinijela frustraciji. Nadam se da snage koje aludiraju na fašističku tradiciju i desno orijentirane političke snage neće dodatno ojačati, jer bi to dovelo do opasnog razvoja.

Šta bi konkretno Ljevica željela da promijeniti u Europskoj uniji?

Potrebna nam je potpuno drugačija ravnoteža odgovornosti i nadležnosti, između pitanja koja moraju ostati u nacionalnim okvirima država članica i onih koje Europa zaista može i treba da rješavati. Potrebno nam je prije svega znatno više socijalno profilirane Europe. Ne vidim zašto se sve više i više kompetencija prebacuje na Bruxelles, a da se pri tome ne postavi pitanje, koliko su zapravo legitimne institucije EU-a? Jer Europska komisija je zapravo klub lobista velikih gospodarskih koncerna. To konkretno znači da su sva ta poduzeća direktno uključena u proces definiranja određenih smjernica EU-a. Dakle, to nije demokratska institucija. I sastav Europskog parlamenta bi se mogao dovesti u pitanje, jer u pravilu samo polovicu zastupnika, pa čak i manje, biraju građani Unije. Drugim riječima, i ovde je legitimacija institucije sporna, jer je ona manja nego u nekom nacionalnom parlamentu. To su razlozi zbog kojih bi se EU trebao ograničiti samo na ono što se doista i treba regulirati na europskoj razini.

Iako se privredna situacija u Grčkoj popravlja, ova članica EU-a je i dalje duboko u dužničkoj krizi. Je li doista potrebno novo otpisivanje dugova?

Uvjerena sam da drugog načina rješavanja krize nema, obzirom da su dugovi jednostavno previsoki da bi ih se ikada otplatilo. Međutim, problem je u tome što teret otpisivanja dugova ne snose samo porezni obveznici u Grčkoj, već i u drugim europskim državama. Veći dio grčkog duga je prebačen na same Grke, na građane. A za to je odgovorna europska politika, ona mora snositi i posljedice. Politika koju su provodili je lažna. S jedne strane se od Grčke zahtijevalo rezanje minimalnih plaća i mirovina, odnosno masovna otpuštanja u javnom sektoru. S druge strane nije bilo nikakvog pritiska na imućnije Grke. Upravo je u tom sloju društva najviše odgovornih za ovu katastrofu. To bi trebao biti sljedeći korak! U podnošenju tereta sadašnje krize ne bi trebali sudjelovati obični ljudi i srednja klasa, već grčki milijunaši i multimilijunaši!