Europska komisija
11. travnja 2005
Sjednica u svemirskom brodu Enterprise – to je nadimak za futurističku dvoranu u novoj zgradi Europskog povjerenstva u Bruxellesu. Tu se redovito sastaje 25 članova Komisije kako bi dogovorili nove smjernice i zakone. Njihovi prijedlozi onda idu uobičajenim putem preko Europskog parlamenta dok ih na kraju ne prihvate ministarska vijeća ili Vijeće predsjednika država i vlada. Sama Komisija, dakle, ne može donositi europske zakone, nego ih ona smišlja. Drugi gremiji EU-a njoj daju nalog da njihove ideje razradi. Ali, ona i sama može pokrenuti inicijativu, kao što se dogodilo sa zabranom reklamiranja duhanskih proizvoda.
Što su povjerenici marljiviji, to brže EU funkcionira. Zato u nastupni ritual svakog predsjednika Komisije pripada i obećanje da će biti marljiv, kao što je to učinio trenutni predsjednik Jose Manuel Barroso:
«Želim ukazti na to da će nova komisija doista s punim oduševljenjem krenuti na posao. Ja za idućih pet godina imam vrlo motiviranu, kompetentnu ekipu.»
Barroso je jesenas imao poteškoća uvjeriti europske parlamentarce u ljudske i stručne kvalitete svojih kandidata za povjerenike. Europski parlament u Strassburgu mora prihvatiti svaku novu komisiju, a većina zastupnika to nije htjela učiniti. I to zbog više kandidata. Barroso se tako našao u nezgodnoj situaciji, tim više što sam nema gotovo nikakvog utjecaja na izbor kandidata za povjerenike. Njih, naime, nominiraju zemlje članice – i to svaka zemlja jednoga kandidata. Predsjednik komisije samo može odlučiti koje će područje povjeriti kojem kandidatu. Nakon dugog natezanja dvije zemlje, Italija i Latvija, zamijenile su svoje kandidate, Barroso je još napravio neke promjene u raspodjeli resora pa je predsjednik Europskog parlamenta Josep Borell mogao objaviti pristanak parlamenta.
«Rezultat glasovanja glasi: 449 glasova za, 149 glasova protiv, 82 suzdržana.»
Barrosova komisija je na dužnosti od studenoga, a mandat traje pet godina. Ne može se požaliti da nema posla. Trenutno je pred njom gotovo 1000 prijedloga zakona koje mora proslijediti Parlamentu i ministarskim vijećima.
Nešto od toga će sigurno završiti i u košu za papir. To je obećao bivši povjerenik za proširenje, a sadašnji za industriju, Nijemac Guenter Verheugen. On se time želi suprotstaviti kritičarima koji Komisiji predbacuju da se miješa u previše stvari, kako bi sve regulirala. Verheugen je odmah nakon stupanja na dužnost odbacio prijedlog uredbe o veličini pakiranja kave:
«To sam pogledao i zaključio da je taj prijedlog nepotreban. Komisija ne mora propisivati veličinu pakiranja svih proizvoda. Taj prijedlog ću povući.»
Komisiji se predbacuje da se previše miješa i u tržišno natjecanje. U ugovorima EU-a zapisana su pravila o korektnom tržišnom natjecanju, a Komisija je čuvarica ugovora. Tako primjerice velika poduzeća mogu fuzionirati samo ako se s time složi Bruxelles. Komisija intervenira i ako neki koncern ima monopolistički položaj i svoju poziciju brani svim sredstvima. Čak i ako se radi o poduzeću sa sjedištem izvan Europske unije koji je aktivan u Europi, kao u slučaju američkog Microsofta.
Čuvarica ugovora znači da Komisija pazi također da neka od zemalja članica ne bi kršila europsko pravo. I ona može pokrenuti postupak protiv kršenja ugovora. Ali, tu ponekad dolazi do svojh granica. Tako su primjerice Njemačka i Francuska pravovremeno promijenile odredbe, prije nego što ih je Komisija kaznila zbog kršenja propisa o stabilnosti eura.