Europski sud učinio kraj "pobuni" ministara financija

Već prošlog studenog smo vas izvještavali o demokraciji dovedenoj do apsurda: recimo, troje vas je u autu i malčice ste popili a i prometni znak gdje je propisano 60 na sat ste previdjeli u žaru diskusije. Zaustavi vas dva policajca i nakon uobičajenih "prometna i vozačka" - povede se diskusija, da li ste prekršili propise. Na kraju se glasuju - vas je troje, policajca su dva i tako bude većinom glasova od tri naprema dva odlučeno kako ste pošteni građani i tek kako ćete ubuduće malo više paziti. Na žalost, to uopće nije tako veselo makar se upravo na ovaj postupak svodi prošlogodišnja odluka Vijeća ministra financija Europe koja se bavila postupkom protiv Njemačke i Francuske jer su one prekršile pravila stabilnosti eura: Policajci - Europsko povjerenstvo - moglo je samo gledati što ministri odlučuju i jedva vjerovati svojim ušima. Jer ne samo ove dvije zemlje, nego i neke druge koje već opasno graniče sa kriterijima stabilnosti eura, nakon duge noći natezanja, jednostavno su odlučile da se postupak protiv Njemačke i Francuske odgodi jer je povjerenstvu trebala čak dvotrećinska većina da kazni prijestupnike. No ipak, uslijedio je epilog ovog tjedna i to pred Europskim sudom:

"Odluke donesene 25. studenog 2003 koje se tiču postupaka protiv Francuske i Njemačke se proglašavaju ništavima." to je rečenica predsjedavajućeg suca Europskog suda, Vassilios Skourisa koja je - trebali bi se nadati, najozbiljnije ljude Starog kontinenta, dakle ministre financija Europske Unije kao đake-prvake spustila na zemlju i objasnila im kako dakako imaju određeno pravo odlučivanja ali zna se tko je tu zakon i tko pazi na red: europsko povjerenstvo koje po sporazumu iz Amsterdama ima pravo brinuti se da nitko ne krši dogovorene propise. I baš kao što je tadašnji povjerenik za financije, Pedro Solbes bio šokiran što su se ministri dogovorili i izjavio kako je to "poraz za čitavu Europu", tako je nakon odluke donesene u utorak, glavni povjerenik Romano Prodi bio zadovoljan: "Ova presuda potvrđuje viđenje povjerenstva o tome, što je čija uloga kod vijeća ministara i Europskog povjerenstva kada je riječ o pridržavanju pakta stabilnosti zajedničke valute. A to će i ubuduće činiti lakšim koordinaciju politike budžeta."

Odahnuli su i u Europskoj središnjoj banci: jer upravo ta institucija ima načelo stabilnosti zajedničke valute - a ako pak ministri počnu odlučivati da ako je nacionalni deficit 4% da to zapravo tek znači da je nešto viši od 3% i nikom ništa - onda je i bankarima u Frankfurtu život praktično nemoguć. Doduše, tek nakon studenog je euro krenuo na vrtoglav let obzirom na dolar - ali nitko bolje nego u ESB-u ne zna kako je za taj rast vrijednosti manje zaslužan solidan euro nego nesolidan dolar.

I dok su dakle svi zadovoljni odlukom Eurpskog suda - najednom su zadovoljni i sami ministri. Čak i njemački ministar - jer bez obzira na ovu presudu, dobio je pola godine odgode a niti presuda suda ne znači odmah neku drugu odluku ministarskog vijeća. Zadovoljan je i trenutni predsjedavajući Vijeća ministara financija, nizozemac Geritt Zalm iako istini za volju treba podsjetiti kako je on i prošlog studenog bio protiv odluke o odgodi postupka protiv Njemačke i Francuske zbog njihovog prekoračenja novih državnih zaduživanja. No vremena su se promijenila - ni Nizozemska nije ono što je nekad bila a od primjernog đaka sve je bliža klubu dobitnika "plavog pisma". U njemu su već četri zemlje - ali obzirom da Europsko povjerenstvo reagira tek nakon što deficit utvrdi Europski statistički ured i to za godinu koja je već završena, zapravo samo nacionalni ministri financija i formalno mogu znati su već prekrdašili - a sa podacima kojima raspolažu analitičari, to je ove godine već šest zemalja: Francuska, Njemačka, Nizozemska, Portugal, Italija i Grčka - dakle praktično sve najveće industrijske nacije jer je i Velika Britanija na samoj granici od 2,8% - iako je ona čak i smanjila svoj deficit od prošle godine.

Zato je nizozemski ministar Zalm opet na stol izvukao staru temu: reviziju sporazuma o stabilnosti eura. Nitko se ne usuđuje govoriti o "labavijem" korzetu za zajedničku valutu nego tek o "fleksibilnijem". A to bi trebalo značiti da ne uzima u obzir samo krutu brojku novog državnog zaduživanja nego bi trebalo uzeti u obzir i koliko je to obzirom na ukupan državni dug i što se dešava sa konjukturnim ciklusom zemlje o kojoj se raspravlja. Prijedlog reforme načela stabilnosti eura načelno zagovara i nasljednik Solbesa na položaju povjerenika za financije, Joaquin Almunia koji je najavio već za predsjedavanjem Nizozemske, dakle tijekom ove godine, na adrese vlada Europe poslati konkretan papir sa novim odrednicama. No njemački ministar financija, Hans Eichel i dalje uporno tvrdi - sve to čak i nije nikakva promjena pakta stabilnosti: "Uopće ne želimo razgovarati o našem pridržavanju pakta za stabilnost niti smo ikad o tome razgovarali. Ovdje je samo pitanje razumne primjene obzirom u kakvoj konjukturnoj situaciji se nalazimo."

A u kakvoj se konjukturnoj situaciji nalazi Njemačka, to ministar financija Eichel valjda najbolje zna i sam - iako, među nama rečeno, on nije uopće ekonomist nego je studirao germanistiku, politologiju, folozofiju i povijest a prije političke karijere bio je gimnazijski profesor. Jer i prema starim i prema eventualnim novim pravilima - i Njemačka i Francuska će ove godine po treću godinu uzastopce imati veći državni deficit od propisanih 3% BNP-a. To ne može ići dovjeka - a sada je jasno da neće više biti ni vrdanja sa mjerama koje europskom povjerenstvu stoje na raspolaganju: oštri nadzor nad nacionalnim budžetom i kao krajnja mjera, globa koja bi mogla iznositi i do deset milijardi eura.