Europsko povjerenstvo: Prijam Turske u EU donosi šanse

Studija je dio izvješća kojeg će idućeg tjedna objaviti Europska komisija i odrediti da li će započeti pregovore o članstvu s Turskom. Komisija u studiji polazi od toga da će postojati duga prijelazna razdoblja za pristup turskih radnika europskom tržištu rada.

Povjerenik Verheugen već je najavio kako su usvajanjem reforme kaznenog zakona u Ankari uklonjene posljednje prepreke za pozitivnu preporuku. Istodobno je Europska komisija pozvala Tursku da ne posustaje u nastavku provedbe reformi uključujući i promjenu mentaliteta. U tom slučaju Turska kao zemlja s većinskim muslimanskim stanovništvom može funkcionirati na načelima slobode, demokracije, temeljnih ljudskih prava i pravne države.

Europska komisija u svojoj studiji je konstatirala najvažnije političke i gospodarske posljednice turskog članstva. Tu su prije svega pozitivne, ali relativno male posljednice na gospodarskom polju. S jedne strane Turska je kao asociirana država vrlo snažno integrirana u tržištu Unije, a s druge strane njezino gospodarstvo je relativno malo. Komisija očekuje da će otvaranje pregovora oživiti tursko gospodarstvo te da će ono imati veći ekonomski rast od prosjeka Europske Unije. Neto troškovi nakon odbijanja turskih doprinosa u europski proračun mogli bi hipotetski iznositi između 16 i 28 milijardi eura godišnje. Taj iznos 2025. godine predstavljao bi između 0,1 i manje od dva posto bruto iznosa domaćih proizvoda EU-a. Za tržište rada Komisija preporučuje duga prijelazna razdoblja, premda ne daje procjene koliko bi Turaka nakon ulaska Turske u Uniju zaista se moglo naseliti u drugima zemljama članicama. Komisija citira studije koje navode da bi do 2025. ili 2030. godine dugoročno Tursku napustilo između pola i milijun ljudi. Visoki natalitet u Turskoj mogao bi usporiti sve starije strukture u ostalim članicama Unije. Stoga EU ima veliki interes za ulaganje i reforme na području turskog obrazovnog sustava. Na području poljoprivrede prema mišljenju Komisije Turska mora postati znantno konkurentnija i preuzeti higijenske standarde Unije. Na temelju sadašnjih pravila Turska bi imala pravo na pružanje „temeljite pomoći“. Zbog gospodarske slabosti Turska bi na temeljima sadašnje regionalne politike imala pravo na veliku strukturalnu pomoć. Istodobno bi neke regije sadašnjih članica ostale bez takve pomoći, jer bi se nalazile iznad prosjeka blagostanja koji bi ulaskom Turske u Uniju imao niži prosjek. I na koncu tursko članstvo osiguralo bi opskrbu energijom. Istodobno bi se moralo bolje riješiti pitanje potrošnje vode.

Dodajmo još i izjavu turskog veleposlanika pri EU Oguza Demirapla. On je odlučno odbacio privilegirano partnerstvo Turske s Unijom umjesto članstva. Demiralp argumentira da Turska od 1963. kao asociirana članica i članica carinske unije već ima privilegirano partnerstvo s Europskom Unijom.