Facebook i Skype liječe nostalgiju

Steći nova prijateljstva, naviknuti se na novu okolinu i naučiti novi jezik - vrijeme koje studenti provedu u nekoj stranoj zemlji u pravilu nije nikada jednostavno. Za neke od njih koji svakodnevno koriste internetske portale poput Facebook-a ili pak Skype-a, ovo privikavanje može biti još napornije i teže.

Ujutro prvo uključiti internet, pogledati što je novo na Facebook-u, uz kavu malo preko Skype-a pročavrljati s prijateljicom ili roditeljima…Ovako nekako izgleda svakodnevica mnogih stranih studenata u Njemačkoj. Mnogi od njih tijekom svog cjelokupnog boravka ostanu u tijesnom kontaktu s prijateljima i rodbinom u domovini.

Apstinencija od tri tjedna

No, studentica informatike, Samantha Rouse iz Engleske, jedna je od onih kojima socijalne mreže preko interneta ne znače mnogo. Naprotiv. Koristi ih kako kaže, samo ukoliko želi porazgovarati kratko s prijateljima na engleskom jeziku. Nakon nekoliko tjedana u Njemačkoj, primijetila je naime svoju ovisnost o internetu i odlučila poduzeti konkretne korake. „Zapravo sam početkom godine odlučila da cijelu godinu neću uopće ići na Facebook, ili ako budem, da to činim samo u određenoj mjeri“, kaže Samantha. Njezina „apstinencija“ doduše nije dugo trajala – svega tri tjedna. Danas se doduše koristi mrežama na internetu ali samo kako bi kontaktirala prijatelje ili kolege s fakulteta u Berlinu.

Drugim riječima, Samantha je kao i mnogi drugi strani studenti, jednostavno primijetila da je Facebook u njezinom slučaju, blokira po pitanju integracije.

Prednost dati sportskim klubovima

Kako kaže Hans-Werner Rueckertt, voditelj psihološkog savjetovališta na Slobodom sveučlištu u Berlinu, internetske mreže mogu doista onemogućiti integraciju.  Isto tako mnogi strani studenti koji dolaze u savjetovalište boluju od ovisnosti o globalnoj mreži. „ U pravilu je tako da rijetko kada netko direktno kaže kako je ovisan o recimo Facebook-u. No, često čujemo kako se ne osjećaju dobro u Njemačkoj, da ne napreduju sa studijem…Tijekom razgovora tada često izlazi na vidjelo da se osjećaju izolirano i da zapravo nemaju kontakte s ovdašnjim studentima“, kaže psiholog.

On stoga savjetuje svima onima koji planiraju neko vrijeme provesti na nekom od fakulteta u inozemstvu da unaprijed već malo razmisle na koji način žele i mogu doći u kontakt s domaćim kolegama. To mogu biti razni sportski klubovi ili neke druge slobodne aktivnosti. Osim toga, bilo bi dobro i kada bi razmislili koliko zapravo intenzivan kontakt s domovinom mora biti a da on ne ide na uštrb integracije u novu sredinu. „Mnogi manjak novih kontakata kompenziraju intenzivnim kontaktima u domovini. Zato je važno roditeljima u domovini objasniti kako se žele integrirati i da zato mogu s njima preko Skype-a telefonirati maksimalno jedan sat tjedno“, kaže Rueckertt.

Može i jedno i drugo

Međutim, niti po ovom pitanju zapravo ne postoje stroga pravila. Ono što vrijedi za jednu osobu, ne mora vrijediti za nekog drugog. Primjerice, Sibila Atanasova iz Bugarske koja u Berlinu trenutno završava studij psihologije, također je gotovo svakodnevno u kontaktu preko Facebook-a s prijateljima i roditeljima u domovini, no usprkos tome se u Berlinu osjeća kao kod kuće.

„Fenomen mi je dobro poznat. Mnogi moji prijatelji mnogo vremena provode na Facebook-u i njeguju malo osobnih kontakata. Mislim da je to šteta jer se na taj način gube socijalne sposobnosti osobnih razgovora. Tada postaje teže uopće stupiti u kontakt i sklopiti prijateljstva“, kaže Atanasova. Ona sama je internet koristila kako bi si olakšala život u Njemačkoj. Tako je pronašla stan, nove prijatelje čak i studentski posao. Za nju je internet sastavni dio života a bez Facebook-a i Skype-a, više ne može zamisliti svoju svakodnevicu.