Filmski festival u Veneciji

Za ovogodišnji festival najavljeno je više sjaja i čitava ”vojska” filmskih zvijezda. To je učinio Marco Mueller, od travnja novi direktor venecijanskog filmskog festivala koji je na to mjesto došao nakon velikih intriga na talijanski način. U Veneciji dakle more filmskih zvijezda, svi oni rado dolaze na otok Lido, gdje su primjerice svoj veliki nastup u taksi brodicama imali Tom Hanks,, a kasnije Nicole Kidman, Denzel Washington i Robert de Niro. A navečer svi su se pojavili na crvenom tepihu kojeg ovoga puta okružuje 61 zlatni lav na velikom postolju. Svako postolje nosi ime dosadašnjih dobitnika ovog najtradicionalnijeg filmskog festivala na svijetu koji se upravo tom činjenicom i diči. Prve večeri nakon gala predstave novog Spielbergovog filma oko tisuću gostiju pozvano je u improvizirani hangar za zrakoplove koji je napravljen od plastike i postavljen na plaži hotela Excelsior, upravo na onom mjestu gdje je tridesetih godina održana prva Mostra del Cinema. Kulisa koktela na kojem su se okupili bogati, politička nomenklatura sa ljepoticama i uspješnima iz Hollywooda - odnosi se na film kojim je otvoren festival, a on se odvija u zračnoj luci. Film Stevena Spielberga ovoga puta je bez posebnih efekata i predstavlja svojevrsnu novu definiciju žanra filma. Priča je jednostavna, a radi se o jednostavnom muškarcu koji želi u Ameriku i dolazi iz nedefinirane zemlje istočne Europe, ali se u zračnoj luci John F. Kennedy nalazi u vrijeme kada u njegovoj domovini izbijaju neredi i na kraju ostaje na tom aerodromu. Steven Spielberg odgovara, zašto mu je upravo takva priča bila pri srcu?

”Htio sam snimiti taj film, jer on priča bajku o useljeništvu, govori o iskustvima migranata koji su dolazili u Ameriku. Moji djed i baka došli su u Ameriku početkom 20. stoljeća. Došli su na Alice Island gdje su registrirani. Danas to preuzimaju međunarodne zračne luke, gdje se miješaju i tumaraju ljudi raznih boja kože, vjera i jezika”.

Jedan vrlo ambicioozan šef sigurnosti zračne luke proglašava dokumente glavnog lika filma nevažećim. Natrag se ne može vratiti, pa zato mora - htio ne htio - ostati na aerodromu, što Tom Hanksu, koji gotovo pola sata filma ne govori engleski uspjeva na fenomenalan način. On krade novac iz kolica za prtljagu, sklapa prijateljstvo s čovjekom koji radi za nekakvu catering službu i ulazi među čistače koji bi trebali preurediti jedan dio terminala. Na taj način zarađuje nešto malo novca kojeg troši u jednom fast-food restaurantu. Na pomolu je i ljubavna priča s jednom stewardesom. Dosjetljive strategije preživljavanja samo daju veći podstrek šefu sigurnosti koji stalno pronalazi nove načine šikaniranja ilegalnih doseljenika. Radi li se o tipčnoj američkoj paranoji?

"Rekao bi da se radi o zdravoj paranoi. Postoji manje paranoje nego u filmu Fahrenheit 9/11. Moja definicija paranoje je kada se čovjek nečega boji što nije stvarno. Što se danas događa u Americi nema nikakve veze s paranojom. To se samo odnosi na događaje koji se zbivaju svugdje na svijetu. To se zaista ne može nazvati paranojom”, kaže Spielberg.

Svaka minuta filma otkriva sve više da je terminal zapravo svijet u malome, i da čak na tom mjestu fukcionira američki san. I tu se Spielberg ponovno vraća svojoj najdražoj viziji prosvijetljene liberalne Amerike. Marco Mueller, direktor venecijanskog festivala obečao je velikim američkim kompanijama da će održati cijeli festival koji neće naličiti prethodnima, kako bi dobio njihove filmove sone strane bare, budući su Ameriknaci proteklih nekoliko godina oklijevali s dolaskom u Europu. Mueller koristi moto ”osjetiti bilo svjetskog kina”, a budući je po struci sinolog, osigurao je i sudjelovanje azijskih filmova. U Veneciji vrlo dobro je zastupljen i njemački film. Kao na svim ovogodišnjim festivalima očito je popularno prikazivati njemačke filmove. Tako su na programu u Veneciji njemački film ”Heimat3” Edgara Reizena. U konkurenciji za zlatnog lava među 21 filmom nalazi se ”The Land of Plenty” redatelja Wima Wendersa. U sporednoj konkurenciji ”Horizonti” na festivalu se prikazuje i njemački film ”Agnes i njezina braća”. Njemačka možda više nije velesila u nogometu, ali na filmskim platnima festivala sve je više dobrih njemačkih filmova.