Frankfurtski sajam knjiga: kanadsko slavlje raznolikosti

Obzirom da prošle godine nije održan zbog pandemije, Frankfurtski sajam knjiga je uložio osobit trud vratiti se na kulturnu i literarnu pozornicu. Do ove nedjelje (24. listopada) je opet počasni gost Kanada koja se predstavila pod parolom "Singular Plurality" što najbolje odražava njenu živu i multikulturalnu književnost.

Margaret Atwood, međunarodno poznata po svom romanu "Sluškinjina priča", i Josephine Bacon, autorica koja stvara na francuskom i innu-aimun jeziku, su na virtualni način prisustvovali otvorenju sajma.

Raznolikost kojom se predstavila Kanada ne završava tek na tri glavne jezične kulturne tradicije u Kanadi - englesku, francusku i autohtonu književnost, nego je tu i Vivek Shraya, nagrađivana umjetnica širokog polja djelovanja i aktivistica LGBTQ populacije. Ona je osnivačica izdavačke kuće VS. Books koja osobitu pažnju polaže djelima "druge boje kože".

Mnoštvo nacija, povijesti i životnih stavova

Od 58 autora koji će - osobno ili virtualno sudjelovati na Sajmu knjiga u Frankfurtu su i autori poput Dany Laferriere rođene u Haitiju ili Kim Thuy, koja je pobjegla iz Vijetnama u dobi od 10 godina. Oni su stekli slavu svojim osobnim pričama u kojima oslikavaju svoje migrantsko iskustvo.

Pisac na innu jeziku Michel Jean također će se pojaviti na Sajmu u Frankfurtu i promovirati roman Kukum (2019.), u kojem odaje počast svojoj prabaki. Ta knjiga je bestseler u francuskom dijelu Kanade, a prijevod romana na njemački jezik objavljen je neposredno prije Sajma knjiga. Dolazi i Paul Seesequasis, osnivač magazina Aboriginal Voices i aktivni autor na društvenim mrežama, gdje je poznat po objavljivanju serije slika autohtonih naroda Kanade.

Prisutna će biti i  Catherine Hernandez, koja se na internetu predstavlja kao "ponosna obojena žena" filipinskog, španjolskog, kineskog i indijanskog porijekla, udana za pripadnika indijanskog plemena Navajo. Njen najnoviji roman je distopija Nišan (Crosshairs) u kojem se osobe druge boje kože, invalidi i LGBTQ smještaju u logore.

Šok zločina koji graniči s genocidom

Hernandez smatra kako je u Kanadi danas nešto veća spremnost izdavača objaviti djela drugih kultura i načina života, ali kako je to "vječita borba" da izdavači to ne svedu tek na popunjavanje nekakve kvote "nego zato jer su njihove priče važne, također i za ljude iz main-streama."

U Kanadi je bio golem šok nedavno otkriće o sustavnoj otmici i zlostavljanju djece indogenog stanovništva u doba kolonizacije koji su u internatima bili prisiljeni zaboraviti svoj jezik i porijeklo - i gdje ih je na stotine izgubilo živote. To je i Udrugu kanadskih izdavača natjeralo pogledati bolje raznolikost kultura u toj zemlji.

Za razliku od SAD-a koji teži uklapanju svih kultura došljaka u jednu, vlastitu kulturu, Kanada slijedi drugi put. Još 1971. je tadašnji premijer Pierre Elliott Trudeau - i otac današnjeg premijera Justina, izjavio: „Ništa nije opasnije za Kanadu nego reći Kanađanima kako svi moraju biti jednaki. Nema nekakvog Kanađana. Neko društvo koje polaže na uniformnost istovremeno stvara netrpeljivost i mržnju."

David Caron iz ECW Press nam kaže kako je on već pripadnik naraštaja koji je odrastao s tim kanadskim idealom raznolikosti, ali dodaje da je i on "još uvijek proizvod sustavnih predrasuda koje vladaju i u našoj zemlji i u našem poslu". Unatoč svim pomacima koji su sad predstavljeni i u Frankfurtu, Kanada "je na točki na kojoj još imamo dug put pred nama".