Friedrich Stuntz - riječni brodar iz Virneburga

Život na palubi broda svaki dan donosi nešto novog. Da li će izlazak sunca dočekati za kormilom svog broda, u brodskoj kabini ili kod kuće u krevetu, sve to ovisi o duljni puta i naravno o tomu koliko ljudi broji posada. No kod Fritza Stuntza je nešto u posljednjih 30 godina isto i to svaki dan - doručak. "Ujutro jedam zobene pahuljice i to od ponedjeljka do subote. Jedino u nedjelju pojedem jedno jaje i žemlju. Uz to jedna ili dvije šalice čaja. Kavu pijem tek poslije kada sjednem za kormilo", sa smješkom opisuje svoj pomalo neobični jutarnji ritual ovaj riječni vuk.

Dob za mirovnu 68-godišnji brodar je već odavno dosegao no kao poduzetnik je još uvijek većinu dana u tjednu za kormilom. Ljubav prema vodi je naslijedio od svojih predaka koji su svi redom bili riječni brodari. "Na brodu vlada sloboda" objašnjava Stuntz razlog zašto je prije pola stoljeća krenuo očevim stopama.

Brodska kabina poput cockpita

Staro brodsko kormilo od metala je još uvijek u upravljačkoj kabini. No ono je samo podsjetnik na stara vremena. Danas kapetan Stuntz svojim brodom upravlja s dva prsta. Komandni most izgleda kao pilotska kabina. Sve je novo: radar, radio stanica, računalo. "Kad sam ja započeo sav je taj posao obavljala posada", kaže Stuntz i dodaje kako je nekada brodar svoj zanat učio "od samog početka". U to vrijeme su, nastavlja kapetan, i šefovi bordarskih kompanija bili ljudi od zanata. "Danas svi dolaze s fakultetskom diplomom i odmah misle da sve bolje znaju", primjećuje Stuntz.

Upravljanje brodom, praćenje vodostaja i vremena, čišćenje palube i skladišta, održavanje motora, sve to zapravo spada u Stuntzove zadatke. No godine su učinile svoje. "Teški tjelesni rad, to više nije za mene", zaključuje Stuntz i dodaje kako mu to kod posade koju ima više nije ni potrebno. Kapetan je ponosan na svoju četveročlanu posadu kojoj, kako sam kaže, "slijepo vjeruje".

Konkurencija na vodi

Friedrich Fritz Stuntz je brodar starog kova: stoji za kormilom broda koji pripada njemu samom. "Lijepo je upravljati vlastitim plovilom ali to košta", primjećuje Stuntz. Koliko mu ostaje zarade to najčešće zna tek na kraju godine. Popravci, prisilni ostanci na vezu, dijelovi, Stuntz uvijek mora imati nešto sa strane jer se nikad ne zna što se još može dogoditi do kraja godine. Njegov brod je doduše star ali uvijek mora biti tehnički u toku s vremenom jer konkurencija na njemačkim plovnim putevima je žestoka. "Posao dobiva ne onaj koji ima najljepši ili najsigurniji brod nego onaj koji može ponuditi najniže cijene", primjećuje Stuntz. Bitku za preživljavanje u doba gospodarske krize Stuntz preživljava prevoženjem šljunka i otpada. No unatoč tomu kapetan je zadovoljan svojim životom i ne bi ga ni za što mijenjao. "Bolje nije moglo ispasti", primjećuje zadovoljno.

Stres? Ne znam za tu riječ.

Kroz razgovor i šalu vrijeme na palubi prolazi brzo. Stres je za Fritza Stuntza nepoznat pojam protiv kojeg ima i jednostavan ljek: "Ja sam vjernik i moje pravilo je: što dođe, dođe". Nakon što isporuči svoj teret, Stuntz kormilo broda zamijeni upravljačem svog automobila. Taj prelaz se odvija brzo jer automobil je uvijek parkiran na njegovom brodu i za par minuta se kranom prebaci na kopno. I nakon toga u smjeru kuće. Ona se nalazi u malom mjestu Virneburgu, u saveznoj pokrajini Porajnje-Falačka (Rheinland - Pfalz) Kod kuće na njega čeka supruga i četiri unuka, djeca njegovog sina jedinca Thorstena. Njegovo zanimanje? A što drugo nego brodar. Kod kuće Fritz se prvo mora pobrinuti za svoje životinje koje kao i gazda ne mogu bez vode. Zlatne ribice i ukrasni šarani u vrtnom jezercu jedva čekaju da im Stuntz zaželi dobar dan i da ih nahrani.

U život riječnog brodara spada još jedan ritual, obvezatno prelistavanje tjednika "Der Spiegel" koji nestrpljivo na stoliću u dnevnoj sobi čeka na svog čitača. Fritz Stuntz se zanima za politiku i gospodarstvo. "Aktivan sam u lokalnom ogranku Kršćansko demokratske unije (CDU) i često pokušavam razgovarati s političarima i iznijeti im svoje kritike i pritom ne dam da me se riješe samo tako", odlučan je Fritz. Njegov dan je i inače ispunjen. Pored posla koji oduzima mnogo vremena, obitelji i političkog angažmana ne ostaje puno vremena. No za susret s prijateljima, ćaskanje sa susjedom ili za partiju karata se uvijek nađe koja minuta. Prijeteljstva treba njegovati smatra Stuntz. "Većina ljudi njeguju kontakte samo ako od toga imaju koristi. Mislim da je lijepo biti dobar s nekim od koga ne možeš očekivati nikakvu korsit", zaključuje brodar Frutz Stuntz, predstavnik stare garde koje krasi otvorenost i poštenje i kod kojih se još cijeni dana riječ.

Autor: Elizabeta Milosevska/Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina